Poznajete li nekoga ko svog psa tretira kao člana porodice, možda čak i kao dijete? Možda ste to upravo vi. Ako im slavite rođendane, kupujete odjeću ili tepate kao bebama – niste usamljeni. Naučnici tvrde da za to postoji dubok razlog koji seže hiljadama godina unazad.
Naime, istraživanja pokazuju da ljudski mozak reagira na pse gotovo isto kao i na malu djecu. Tokom hiljada godina pripitomljavanja, psi su razvili ponašanja i osobine koje podsjećaju na bebe – i to nije slučajnost. Evolucija nas je naučila da ih doživljavamo baš tako.
Zachary Silver, direktor Laboratorije za pseću kogniciju na Occidental koledžu u SAD, kaže da ga uopće ne iznenađuje što se ljudi toliko emotivno vežu za pse.
„Psi su pažljivo birani da budu prijateljski, odani i prilagođeni ljudima. Doslovno ‘hakuju’ naš sistem vezivanja – isti onaj koji nas tjera da volimo i štitimo svoju djecu“, objašnjava on.
Ljubav koju mozak prepoznaje
Alison La Coss, majka troje djece, priznaje da je nakon porođaja osjetila snažnu potrebu da zaštiti i voli svoju djecu. Ali isti val emocija preplavio ju je kada je udomila dva psa – jednog planinskog i jednog pudlu.
„Odmah sam ih zavoljela. Bili su kao moje bebe“, kaže ona.
Da nije usamljena u tome, potvrđuje i istraživanje sa Harvarda iz 2014. godine. Naučnici su putem magnetne rezonance posmatrali mozak majki dok gledaju slike svoje djece, svojih pasa i tuđe djece i pasa. Ispostavilo se da se prilikom gledanja vlastitog djeteta i psa aktiviraju ista područja mozga – ona odgovorna za nagradu, emocije i prepoznavanje.
Postojala je samo jedna razlika: mozak ipak nešto jače reagira na slike djeteta, što znači da i dalje pravi razliku između ljudskog i životinjskog bića – ali veza sa psom je gotovo jednako snažna.
Hemija privrženosti
Oksitocin, poznat kao „hormon ljubavi“, oslobađa se u našem tijelu kad gledamo nekoga koga volimo – dijete, partnera, pa da, i psa. Taj osjećaj bliskosti nije slučajan. Istraživanja pokazuju da se tokom maženja, gledanja u oči i igre nivo oksitocina povećava i kod ljudi i kod pasa. Ova hemijska petlja nas podstiče da tražimo još više kontakta i gradimo još dublju povezanost.
Silver ističe da je odnos sa psom za mnoge ljude danas gotovo jednak onome sa članovima porodice.
„Kada pas pogleda čovjeka onim toplim pogledom, mozak reagira kao da gleda dijete koje mu treba“, kaže on.
Psi su evoluirali da nas osvoje
Prema riječima dr. Federica Rossana, stručnjaka za komparativnu kogniciju sa Univerziteta u Kaliforniji, ljudi su hiljadama godina birali pse koji su bili nježni, poslušni i orijentirani na čovjeka. Tako smo nesvjesno favorizirali one koji izgledaju kao bebe – okrugle glave, velike oči, izražajna lica.
Psi su čak razvili posebne mišiće oko očiju koji im omogućavaju da „prave lice“ – tužno ili radosno – koje snažno pokreće empatiju kod ljudi.
Njihova igra, ponašanje i čak način razmišljanja podsjećaju na dijete od dvije do tri godine. Zato mnogi vlasnici pasa ne vide samo ljubimca – već ranjivo biće koje zavisi od njih i kojem žele pružiti sigurnost i ljubav.
Alison kaže da ne pravi veliku razliku između brige za djecu i svojih pasa. Redovno ih šiša, kupuje im igračke, vodi ih na odmor, a kad ne može – ostavlja ih u hotelu za pse s vlastitim TV-om. Kuću su birali zbog velikog ograđenog dvorišta.
„Zapravo, ne mogu zamisliti dom bez njih“, priznaje.
Nauka potvrđuje: Psi su porodica
Veza između čovjeka i psa nije samo stvar emocije – ona je upisana u naš mozak, oblikovana evolucijom i potvrđena naukom. Psi nisu samo kućni ljubimci – oni su članovi porodice. A ako im tepate kao bebama i slavite rođendane, sada znate – za to postoji sasvim dobar razlog.