Na početku nove talibanske ere u Kabulu, jedno od glavnih pitanja su ženska prava. Hoće li novi gospodari Afganistana opet vratiti žene u kameno doba – kao što su to učinili od 1996. do 2001., tokom svoga prvog boravka na vlasti – ili će ovaj put Afganistanke imati više slobode?
Ako je vjerovati glasnogovorniku talibana Zabihullahu Mujahidu, nova vlast će prema ženama biti tolerantnija nego prije 20 godina. O tome je Mujahid govorio nekidan na konferenciji za novinare, priznavši da kod talibana postoji deficit u poštovanju žena.
– Naše sigurnosne snage nisu obučene za postupanje sa ženama, neki ne znaju ni kako razgovarati sa ženama – rekao je Mujahid, pozvavši Afganistanke da "privremeno" ostanu u svojim domovima, dok talibanski vojnici ne prođu posebnu "obuku" koja će ih naučiti respektirati ženska prava.
Da, dobro ste pročitali: talibani se spremaju organizirati kurseve o poštovanju prava žena i ophođenju prema njima. Tako barem kaže njihov glasnogovornik.
– Talibanski vojnici moraju proći "trening osjetljivosti" da bi naučili kako se prema ženama odnositi s poštovanjem – rekao je Mujahid, pojasnivši da bi "privremeni" ostanak žena u kućama pomogao talibanskom pokretu da za to vrijeme educira svoje vojnike o tome kako se ponašati prema ženama pod novim režimom.
Poznavajući ideologiju talibana, ovo zvuči nevjerojatno. Mnogi drže da je riječ samo o opsežnoj PR operaciji kojom talibani žele ishoditi međunarodno priznanje.
Podsjetimo, kad su prije 20 godina vladali Afganistanom, ženama su oduzeli temeljna prava: zabranili su im školovanje i rad, a na ulici su se smjele pojaviti samo u pratnji muškog člana porodice. Nametnuto im je i obavezno nošenje burki, a neposluh je povlačio smrtnu kaznu, koja se obično – kao upozorenje drugim buntovnicama – izvršavala na javnim mjestima, najčešće na stadionima.
Puč na puč
Stoga mnogi ne vjeruju da će talibani promijeniti ćud, odnosno da će pod njihovim režimom afganistanske djevojčice moći ići u školu, a djevojke na fakultet. To pitanje posebno dobiva na težini ako se zna da rat u Afganistanu, s manjim ili većim intenzitetom, praktično traje već više od 40 godina, a jedan od glavnih okidača za početak sukoba bilo je upravo – školovanje ženske djece, piše Slobodna Dalmacija.
Da bismo to objasnili, moramo načas skoknuti u 1978. godinu, kada vlast u Kabulu preuzimaju komunisti, odnosno prosovjetska Narodna demokratska stranka Afganistana (PDPA), izvevši puč protiv predsjednika države Mohammeda Daouda Khana (koji je 1973. također pučem zbacio s vlasti afganistanskog kralja Mohammeda Zahira Shaha) i proglasivši Demokratsku Republiku Afganistan.
Komunistički puč bio je podržan od SSSR-a. Prema naputcima iz Moskve, PDPA je krenula s opsežnim socijalističkim reformama plemenskog, izrazito tradicionalnog afganistanskog društva koje je tek izlazilo iz feudalizma. To će se pokazati kao promašena, neuspješna misija afganistanskih komunista.
Neki od tih društvenih zahvata – poput zemljišne reforme – naišli su na odobravanje plemenskih vođa, koje je, međutim, prestalo kad su se komunisti odlučili za sudbonosnu reformu: potpuno zakonsko izjednačavanje prava žena i muškaraca, u svim aspektima života. Kap koja je "prelila čašu" bila je odluka komunističke vlade u Kabulu o uvođenju obaveznog školovanja za djevojčice.
Za većinu plemenskih vođa i afganistanskih ulema to je bio bogohulni akt: oni su potaknuli nastanak mudžahedina (iz kojih će se roditi talibani), čiji je cilj bio srušiti bezbožnu vladu u Kabulu koja se usudila na takvo svetogrđe. Počeo je ustanak protiv komunističke vlade, pa 1979. SSSR šalje svoje trupe u Afganistan, kako bi održale na vlasti marksističkog predsjednika Babraka Karmala.
Nepobjedivo plemensko društvo
Tako je počeo desetogodišnji rat između Crvene armije i mudžahedina, kojima je vojno pomagao SAD – ne zato što se protivio školovanju afganistanskih djevojčica, nego zato što je u mudžahedinima vidio alat za rušenje komunizma u Afganistanu. No, kako će se pokazati, kolateralna žrtva tog američkog angažmana bile su upravo afganistanske djevojčice i žene.
Naime, nakon što se SSSR 1989. povukao iz zemlje, komunistička vlada je 1992. kapitulira pred mudžahedinima, nakon čega je uslijedio rat između mudžahedinskih frakcija. Pobijedila je najradikalnija – talibani. Oni 27. septembra 1996. osvajaju Kabul i proglašavaju Islamski Emirat Afganistan, fundamentalistički režim koji je idućih pet godina zatvorio žene u kuće.
Tako su u jednom danu srušene sve progresivne reforme – otvaranje prema svijetu, jednakost prava žena, sekularno obrazovanje, republikansko uređenje – koje su komunisti uveli gotovo 20 godina ranije. Komunistički pokušaj tranzicije Afganistana iz feudalizma u socijalizam nije uspio, a socijalističku revoluciju i uvedene reforme naknadno je osudio i spomenuti prosovjetski predsjednik Afganistana Babrak Karmal.
"Zemlja nije bila spremna za revoluciju... Znao sam da nas narod neće podržati ako odlučimo vladati na takav način", priznao je poslije Karmal.
Ostatak priče znamo: 2001. SAD napada Afganistan i ruši talibanski režim, uvodeći u afganistansko društvo parlamentarnu demokratiju i liberalne vrijednosti: žene su se opet mogle školovati i raditi, ali je i taj pokušaj modernizacije propao baš ovog mjeseca, novom pobjedom talibana, nakon koje su ulice Kabula i drugih afganistanskih gradova ispražnjene od žena, koje su – baš kao prije 25 godina – preko noći nestale iz javnog života.
Plemensko društvo pokazalo se otporno na oba oblika modernizacije, i socijalistički i liberalni. Tako se, 15. augusta ove godine, zatvorio 40-godišnji krug afganistanskog pakla, u kojem su mudžahedini i talibani pobijedili i sovjetske komuniste i američke liberale, a ceh za oba modernizacijska poraza platile su afganistanske žene.
