Osim brutalne i naporne političke borbe do sada su predizborne kampanje - bilo na lokalnim ili općim izborima - obilježavale raznorazne ankete i istraživanja javnog mnijenja.
U medijima bi se često pojavljivala istraživanja nepoznatog porijekla koja navodno rade stranke preko nekih agencija, a njihova pouzdanost je uvijek bila upitna.
No, tokom ove kampanje u javnosti se nije pojavili niti jedno istraživanje - bilo relevantno ili ne.
Pojedini političari u svojim statusima stidljivo tvrde da istraživanja pokazuju ovo ili ono, no do sada niti jedno nije ugledalo svjetlost dana. Niti se iz njihovih objava mogu saznati konkretne brojke, procenti, trendovi...
Zašto?
Razlog možda leži u izmjenama Izbornog zakona koje je nametnuo visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt.
U članu 16.5 jasno se precizira kakva se istraživanja mogu objaviti.
Mediji koji žele objaviti određeno istraživanje moraju ispoštovati nekoliko preciznih stavki:
a) naziv institucije ili ime lica koje je naručilo i platilo istraživanje;
b) naziv i sjedište institucije koja je sprovela istraživanje;
c) ispitni uzorak i mogućnost odstupanja u ishodu istraživanja;
d) period u kojem je provedeno istraživanje.
Poznato je da većinu istraživanje plaćaju stranke, što znači da bi mediji morali navesti koja stranka to plaća i u kojoj je agenciji naručeno istraživanje.
Tu se otvara drugo pitanje - kako stranke finansiraju istraživanje i s kojeg računa i da li je za njih neko drugi platio to istraživanje?
Drugi stav ovog člana Zakona također ne ide u korist strankama.
"Rezultati telefonskog anketiranja ili uličnih anketa provedenih među biračima tokom izbornog
perioda neće biti prezentirani kao siguran i autentičan stav određene društvene grupe, što je medij, koji provodi anketiranje i objavljuje rezultate, dužan posebno naglasiti".
Zanimljivo je da se i većina istraživanja agencija svode na telefonsko anketiranje - što znači da bi stranke koje ga finansiraju morale navesti da ono nije sigurno niti autentični stav.
