Umjetna inteligencija se sve češće predstavlja kao alat koji bi trebao ubrzati rad i povećati produktivnost zaposlenih. Ipak, iskustva iz prakse pokazuju da ne postoji jedinstven odgovor na pitanje da li AI zaista štedi vrijeme. Dok menadžment u velikom broju slučajeva vidi jasne koristi, zaposleni često imaju osjećaj da im se obim posla ne smanjuje, pa čak i da se dodatno komplikuje.
Veliki broj menadžera smatra da im upotreba AI alata donosi značajne uštede vremena, ponekad i nekoliko sati sedmično. Ove procjene uglavnom dolaze iz korištenja umjentne inteligencije za sažimanje informacija, izradu izvještaja, analizu podataka i planiranje na strateškom nivou, gdje su efekti lakše uočljivi i brzo mjerljivi.
S druge strane, zaposleni koji svakodnevno obavljaju operativne zadatke često imaju drugačije iskustvo. Mnogi navode da im AI ne donosi primjetnu uštedu vremena, dok dio njih smatra da im čak stvara dodatne obaveze. Razlog je u tome što rezultate koje AI generiše često treba provjeriti, ispraviti ili dodatno prilagoditi, što umanjuje ili potpuno poništava očekivanu dobit.
Problem se dodatno produbljuje kada se AI uvodi bez jasne strategije i adekvatne obuke. U takvim situacijama, zaposleni koriste alate površno ili nesigurno, pa se vještačka inteligencija ne uklapa prirodno u radne procese. Umjesto da mijenja način rada, ona postaje još jedan sloj koji zahtijeva pažnju i vrijeme.
Razlika u percepciji između menadžmenta i zaposlenih ukazuje na širi jaz između strateškog i praktičnog nivoa rada. Menadžment gleda rezultate na nivou sistema i ukupne efikasnosti, dok zaposleni procjenjuju vrijednost AI-ja prema tome koliko im konkretno olakšava svakodnevne zadatke.
Sve to ukazuje na to da umjetna inteligencija ima potencijal da uštedi vrijeme, ali samo ako je pravilno integrisana u poslovne procese i ako zaposleni dobiju jasne smjernice i podršku za njeno korištenje. U suprotnom, AI ostaje tehnologija čije se koristi više vide na papiru nego u stvarnom radnom danu.