Biti poznat po stilu, eleganciji i istančanom osjećaju za estetiku ne znači nužno biti i među najzadovoljnijim ljudima na svijetu.
To pokazuju primjeri zemalja poput Francuske, Španije i Italije, koje imaju snažan utjecaj na modu, ali se na međunarodnim listama životnog zadovoljstva ne nalaze uvijek pri samom vrhu.
Iako su Italijani širom svijeta prepoznatljivi po elegantnom odijevanju i izraženom osjećaju za stil, istraživanja o sreći podsjećaju na jednostavnu činjenicu: lijepa odjeća može izazvati divljenje i poboljšati raspoloženje, ali sama po sebi ne donosi dugoročno životno zadovoljstvo.
Šta utječe na osjećaj sreće?
Međunarodna istraživanja godinama upoređuju zemlje prema tome koliko su njihovi stanovnici zadovoljni životom.
Pri tome se analiziraju različiti faktori, poput životnog standarda, društvene podrške, osjećaja sigurnosti, povjerenja u institucije, zdravlja i slobode donošenja odluka.
Među zemljama koje se često nalaze visoko na takvim listama su Finska, Danska, Island, Švedska, Norveška, Nizozemska i Švicarska.
Zanimljivo je da se svakodnevni stil u mnogim od tih društava često zasniva na praktičnosti, udobnosti i jednostavnosti, a manje na upadljivom pokazivanju statusa.
Kada odjeća prestane biti sredstvo dokazivanja
Ljudi koji se osjećaju sigurno u sebe možda imaju manju potrebu da svakodnevno dokazuju vlastitu vrijednost kroz izgled.
To ne znači da zadovoljni ljudi ne prate modu ili da se ne vole lijepo obući. Razlika može biti u tome što odjeću biraju prvenstveno zbog vlastitog ukusa, udobnosti i potreba, a ne samo kako bi ostavili utisak na druge.
Kada osoba ima stabilan osjećaj vlastite vrijednosti, garderoba prestaje biti način traženja potvrde i postaje oblik ličnog izražavanja.
Jednostavna odjeća tada ne znači nezainteresovanost za izgled, nego slobodu od stalnog razmišljanja o tome šta će drugi reći.
Praćenje trendova može stvarati pritisak
Moda može biti zabavna, kreativna i inspirativna, ali stalno praćenje trendova može izazvati i osjećaj da nikada nemamo dovoljno odjeće ili da naš izgled nije dovoljno dobar.
Društvene mreže dodatno pojačavaju takav pritisak jer svakodnevno prikazuju pažljivo odabrane kombinacije, luksuzne komade i naizgled savršene živote.
Kada se odjeća počne koristiti kao glavni način sticanja prihvatanja, zadovoljstvo često traje veoma kratko. Nakon jednog kupljenog komada ubrzo se pojavljuje želja za sljedećim.
Jednostavniji stil može smanjiti takav pritisak i olakšati svakodnevno donošenje odluka.
Da li sreća određuje način odijevanja?
Ne može se tvrditi da su ljudi sretniji samo zato što se oblače jednostavno niti da raskošan stil ukazuje na nesigurnost.
Na izbor odjeće utječu kultura, klima, prihodi, zanimanje, navike i lični ukus.
Ipak, moguće je da osobe koje su zadovoljnije sobom manje zavise od tuđeg odobravanja, pa im nije potrebno da izgledom neprestano šalju poruku o svom uspjehu, vrijednosti ili statusu.
Možda se prava sloboda u odijevanju ne krije u savršenom praćenju trendova, nego u tome da možemo obući ono u čemu se osjećamo dobro, bez potrebe da bilo kome nešto dokazujemo.