Ako vam se dok posmatrate noćno nebo čini da je Mjesec manji nego što ste očekivali, niste daleko od istine. Novo naučno istraživanje potvrđuje da se Zemljin prirodni satelit zaista smanjuje.
Naučnici iz Centra za proučavanje Zemlje i planeta pri Nacionalnom muzeju zrakoplovstva i svemira otkrili su više od 1.000 dosad nepoznatih pukotina na površini Mjeseca. Prema njihovim zaključcima, to je jasan znak da se Mjesec postepeno kontrahira i preoblikuje.
Otkriće, objavljeno u časopisu The Planetary Science Journal, otvara i zabrinjavajuće pitanje sigurnosti budućih astronauta koji bi jednog dana mogli istraživati ili čak živjeti na Mjesecu, jer plitki „mjesecotresi“ predstavljaju potencijalnu prijetnju ljudskoj infrastrukturi.
Naučnici već od 2010. godine znaju da se Mjesec postepeno smanjuje. Kako se njegova unutrašnjost hladi, površina se skuplja, što dovodi do stvaranja specifičnih geoloških oblika poznatih kao naborani rasjedi (lobate scarps), naročito u mjesečevim visoravnima. Ti oblici nastaju kada se Mjesečeva kora sabija, a sile koje pritom djeluju potiskuju materijal preko susjednih dijelova kore, stvarajući uzdignute grebene.
Međutim, u novoj studiji istraživači su uočili neobične pukotine u potpuno drugačijem području, u takozvanim lunarnim morima, odnosno ogromnim tamnim ravnicama na površini Mjeseca. Te su pukotine nazvali „mali grebeni u morima“ (eng. small mare ridges – SMR).
„Od perioda misija Apollo znamo koliko su naborani rasjedi rašireni u mjesečevim visoravnima, ali ovo je prvi put da su naučnici dokumentovali široku rasprostranjenost sličnih struktura u lunarnim morima“, izjavio je Cole Nypaver, vodeći autor studije.
Dodao je kako ovo istraživanje omogućuje cjelovitiji globalni uvid u nedavnu mjesečevu tektonsku aktivnost. „Ovaj rad nam pomaže da steknemo potpunu sliku o nedavnoj tektonici Mjeseca, što će dovesti do boljeg razumijevanja njegove unutrašnjosti, njegove toplinske i seizmičke historije te potencijala za buduće mjesecotrese“, naglasio je.
U novoj analizi tim je identifikovao 1.114 malih grebena u morima, čime je ukupan broj takvih struktura na Mjesecu porastao na 2.634. Procjenjuje se da su SMR-ovi stari oko 124 miliona godina, dok su naborani rasjedi stari približno 105 miliona godina. Iako se ove brojke čine ogromnim, u geološkom smislu riječ je o relativno mladim strukturama.
Ovo otkriće ne predstavlja samo naučnu radoznalost, nego i potencijalni izazov za svemirske agencije. Pukotine i tektonska aktivnost mogli bi predstavljati ozbiljan rizik za letjelice i infrastrukturu na površini Mjeseca.
Posebno se to odnosi na američku svemirsku agenciju NASA, koja planira spustiti ljude na Mjesec do 2028. godine u sklopu misije Artemis III. U tom kontekstu, razumijevanje raspodjele i prirode malih grebena u lunarnim morima postaje ključno.
Autori studije upozoravaju da „rasprostranjenost malih grebena u morima može biti relevantna za svako dugoročno naseljavanje Mjeseca zbog opasnosti koju plitki mjesecotresi predstavljaju za ljudskom rukom izgrađenu infrastrukturu“.