Iran raspolaže jednim od najvećih vojnih arsenala na Bliskom istoku, s više od 3000 balističkih projektila, prema izvještaju Američkog središnjeg zapovjedništva iz 2022. godine.
Projektili kratkog dometa, poput Fateha i Zolfaghara, namijenjeni su brzim udarima na obližnje vojne ciljeve. U pravilu se koriste prvi, kao odgovor na napad, a njihova sposobnost lansiranja u plotunima (skup projektila izbačen istodobno) smanjuje vrijeme upozorenja i otežava preventivno djelovanje protivnika. Iran je tu taktiku primijenio 2020. kao odgovor na ubojstvo generala Kasema Sulejmanija.
Rakete srednjeg dometa, kao što su Šahab-3, Horamšaher i Sajdžil, namijenjene su udarima na veće udaljenosti.
Najdalekometniji modeli teoretski mogu dosegnuti oko 3.000 kilometara, no Teheran tvrdi da se pridržava samonametnutog ograničenja od 2000 kilometara. To im je, kako navode iranski dužnosnici, dovoljno da dosegnu Izrael, ali zapadni analitičari upozoravaju da bi se to ograničenje u svakom trenutku moglo ukinuti.
Američke procjene govore da Iran raspolaže s oko 14 različitih tipova balističkih projektila. Najambiciozniji projekt je hipersonična raketa Fatah-2, dometa oko 1400 kilometara i brzine do 15 puta veće od zvuka.
Teheran tvrdi da može probiti suvremene protuzračne sustave, no zapadne obavještajne službe ostaju podijeljene oko stvarnih sposobnosti tog oružja