Nije često da Evropa govori jednim glasom — niti da reaguje s tolikom hitnošću.
Ali subotnja najava američkog predsjednika Donalda Trampa o uvođenju sankcija protiv nekoliko evropskih zemalja koje odbacuju bilo kakvo američko pravo na Grenland, teritoriju Danske, bila je upravo jedan od takvih trenutaka.
U Briselu će se u nedjelju održati vanredni sastanak ambasadora EU kao odgovor na Trampovu prijetnju, koju je iznio nakon što se procjenjuje da se oko četvrtine stanovništva glavnog grada Grenlanda, Nuuka, pridružilo protestima protiv bilo kakve moguće aneksije.
Egzistencijalna prijetnja
Širom kontinenta, među saveznicima koji obično vrlo oprezno reaguju na izjave iz Bijele kuće, odgovor je bio brz i odlučan te je prepoznat kao egzistencijalna prijetnja transatlantskom savezu.
Francuski predsjednik Emmanuel Macron, koji je nastojao izgraditi dobar lični odnos s Trampom, predvodio je reakcije — opisujući prijetnju carinama kao „neprihvatljivu“.
„Nikakva zastrašivanja niti prijetnje neće utjecati na nas — ni u Ukrajini, ni na Grenlandu, niti bilo gdje drugo u svijetu kada se suočavamo s ovakvim situacijama“, poručio je Macron na mreži X.
„Evropljani će odgovoriti jedinstveno i koordinisano ukoliko se one potvrde. Osigurat ćemo poštivanje evropskog suvereniteta“, dodao je.
Britanski premijer Keir Starmer pridružio se porukama, navodeći u saopćenju da je „uvođenje carina saveznicima zbog očuvanja kolektivne sigurnosti NATO-a potpuno pogrešno“.
Čak je i italijanska premijerka Giorgia Meloni, koja je inače imala pozitivne odnose s američkim predsjednikom, ovaj potez opisala kao „grešku“ u video-obraćanju tokom državne posjete Južnoj Koreji.
Otkrivši da je već razgovarala telefonom s Trampom i iznijela mu svoje mišljenje, Meloni je rekla da se „ne slaže“ s idejom uvođenja carina zemljama koje doprinose sigurnosti Grenlanda.
Tramp je u opširnoj objavi na društvenim mrežama u subotu naveo da su Sjedinjenim Američkim Državama potrebni posjed i kontrola nad Grenlandom kako bi se suprotstavile kineskim i ruskim prijetnjama na Arktiku te razvile ono što naziva Zlatnom kupolom za zaštitu Sjeverne Amerike od balističkih projektila.
Stručnjaci, međutim, ističu da SAD ne moraju posjedovati Grenland da bi taj sistem bio učinkovit, zahvaljujući sporazumu iz 1951. godine koji Sjedinjenim Državama daje pravo izgradnje odbrambenih objekata na ostrvu.
Svemirska baza Pituffik, koju je američki potpredsjednik JD Vance posjetio prošlog marta, fokusirana je na rano upozoravanje na raketne prijetnje, nadzor svemira te komandovanje i kontrolu satelita.
Evropski političari upozorili su da Trampov unilateralni pristup Grenlandu i njegov odnos prema dugogodišnjim saveznicima ide na ruku Moskvi i Pekingu.
„Kina i Rusija sigurno zadovoljno trljaju ruke. One su te koje imaju koristi od podjela među saveznicima“, izjavila je šefica vanjske politike EU Kaja Kallas.
Sličan stav iznio je i španski premijer Pedro Sánchez. U intervjuu za list La Vanguardia rekao je da bi svaka vojna akcija SAD protiv ogromnog arktičkog ostrva Danske nanijela štetu NATO savezu i obradovala ruskog predsjednika Vladimira Putina.
Smrtni udarac
To bi Putina učinilo „najsretnijim čovjekom na svijetu“, rekao je Sánchez. „Zašto? Zato što bi se time legitimizirao njegov pokušaj invazije na Ukrajinu.“
„Ako bi Sjedinjene Američke Države upotrijebile silu, to bi bio smrtni udarac za NATO. Putin bi bio dvostruko sretan“, upozorio je Sánchez.
„Mjere protiv NATO saveznika koje su danas najavljene neće pomoći u osiguravanju sigurnosti na Arktiku. One nose rizik suprotnog efekta — ohrabrivanja naših zajedničkih neprijatelja i onih koji žele uništiti naše zajedničke vrijednosti i način života“, poručila je predsjednica Evropskog parlamenta Roberta Metsola na X-u.
Tokom obje Trampove administracije bilo je mnogo trenutaka u kojima su evropske vlade s nevjericom reagovale na retoriku iz Bijele kuće, a potom se upuštale u pažljivo ublažavanje štete.
Međutim, mnogi Evropljani u drugoj Trampovoj administraciji prepoznaju znatno oštriji ton, koji je započeo kada je Vance u govoru na Minhenskoj sigurnosnoj konferenciji prošlog februara oštro kritikovao Evropu kao „woke“, blagu prema migracijama i antidemokratsku.
Trampova Nacionalna sigurnosna strategija iz novembra dodatno je pojačala takav pristup. U dokumentu se navodi da „nije nimalo izvjesno hoće li pojedine evropske zemlje za dvije decenije imati ekonomije i vojske dovoljno snažne da ostanu pouzdani saveznici“.
U dokumentu se ismijava ono što se naziva „sumornom perspektivom civilizacijskog brisanja“ Evrope, uz tvrdnje o „cenzuri slobode govora, gušenju političke opozicije, drastičnom padu nataliteta te gubitku nacionalnih identiteta i samopouzdanja“.
Ranije ovog mjeseca, Trampov zamjenik šefa kabineta Stephen Miller rekao je za CNN: „Živimo u svijetu, u stvarnom svijetu… koji je vođen snagom, silom i moći.“
„Da bi Sjedinjene Američke Države osigurale arktičku regiju, zaštitile i branile NATO i interese NATO-a, očigledno je da bi Grenland trebao biti dio SAD-a“, dodao je Miller.
U suštini, u ovoj Bijeloj kući snažan transatlantski odnos više se ne smatra ključnim za nacionalnu sigurnost SAD niti za njegovu dominaciju zapadnom hemisferom.
Ipak, snažne riječi iz evropskih prijestolnica ostaju samo riječi. Pravi izazov je izgradnja veće samostalnosti u odbrani i sigurnosti, proces koji traje decenijama, a ne mjesecima.
U međuvremenu, neki se prisjećaju riječi britanskog premijera Winstona Churchilla, izraženih tokom frustracija u planiranju Dana D, operacije koja je oslobodila zapadnu Evropu od nacističke Njemačke.
„Postoji samo jedna stvar gora od borbe sa saveznicima, a to je borba bez njih“, rekao je Churchill.