Ako postoji zgrada koja sažima apsurd Sjeverne Koreje u staklo i beton, to je Ryugyong Hotel u Pjongjangu. Visok 105 spratova, poznat i kao „Hotel propasti“, ovaj neboder je možda jedini slučaj na svijetu gdje grandiozni arhitektonski planovi nadmašuju i najluđe snove, ali su potpuno beskorisni u praksi. Gradnja je započela 1987. godine, u periodu kada je režim očigledno želio „prikazati moć“ i odmah je stala, zahvaljujući ekonomskim problemima koji su eskalirali raspadom Sovjetskog Saveza 1991. godine. Gubici glavnog trgovinskog partnera i izvora pomoći značili su da hotel, iako je dostigao punu visinu 1992. godine, ostane prazan, mračan i bez ikakvog datuma završetka.
Prema procjenama iz 2008. godine, dovršetak bi koštao oko 2 milijarde dolara, što je oko 5% ukupnog BDP-a zemlje. Dakle, država koja jedva održava osnovne funkcije planira da potroši petinu svog bogatstva na nešto što nikada neće ugostiti ni jednog gosta. Ipak, bar izgleda impresivno. Ako je to uteha, a nije.
Arhitektura je, mora se priznati, impresivna. Tri segmenta dugačka po 100 metara spajaju se na vrhu, gdje je predviđen osmospratni kupolni dio sa rotirajućim restoranima, vrhunac luksuza. Sa jednom velikom manom, unutrašnjost nikada nije dovršena. Ipak, zgrada je našla „novu karijeru“, kao pozadina za vatromete, nastupe umjetničkih grupa i propagandne poruke na preko 100.000 LED ekrana. Godine 2018, svjetlosni spektakl Kim Džong Ila prenosio je političke slogane i simbole partije satima svake večeri, jer, ako već nemate goste, bar možete bombardovati građane vizuelnim propagandnim šokovima.
Prema posljednjim informacijama, Sjeverna Koreja traži strane investitore koji bi u praznom prostoru otvorili kazino. Ideja je jasna i predstavlja neku vrstu spasa za uludo potrošene pare: ako već nema uslova za završetak hotela, barem treba pretvoriti zgradu u mjesto gdje turisti bacaju novac na kocku dok gledaju propagandu. To jest, ono malo turista koji se odluče da zakorače u čudesnu zemlju zvanu Sjeverna Koreja. Ipak, u tome ima određene poslovne logike. Kako piše Business Insider, vlasti se nadaju da će ponoviti uspjeh kazina u Pjongjangu, u Yanggakdo International Hotelu, koji se pokazao popularnim među turistima.
Ryugyong i dalje nema struju, ali dominira Pjongjangom kao simbol kontradikcija: grandioznih planova, ekonomske nesposobnosti i neukrotive ambicije. Njegovo ime, „glavni grad vrba“, zvuči mirno i pitomo, skoro smiješno, u kontrastu sa njegovom monumentalnom, ali beskorisnom zgradom. Australijski student Alek Sigli je 2019. godine primijetio nove oznake na ulazu i, kao što to u Sjevernoj Koreji ide, ubrzo je optužen za špijunažu i izbačen iz zemlje.
Ryugyong Hotel je više od zgrade. On je ogledalo Sjeverne Koreje: država koja sanja o monumentalnim projektima, ali ih nikada ne završava. Režim koji pokušava balansirati između spektakla, propagande i ekonomskog pragmatizma. Simbol zemlje gdje je ambicija veća od stvarnosti. Svakome ko ga pogleda jasno je: ovo nije samo hotel – ovo je najskuplji neuspjeh u stilu Sjeverne Koreje, upakovan u staklo, LED ekrane i političku ironiju.
Na taj način, Ryugyong ostaje tragično smiješan i impresivan u isto vrijeme. Riječ je o gigantskoj građevini sa oko 360.000 kvadratnih metara prostora, što je otprilike ekvivalent 67 fudbalskih terena. Prema originalnim planovima, hotel je trebao imati 3.000 soba, kao i obilje prostora za dodatne komercijalne sadržaje.
Možda je najveća ironija u tome što je „Hotel propasti“ podignut iz inata. Godine 1986, južnokorejska grupa inženjera završila je izgradnju hotela Westin Stamford u Singapuru, visokog 226 metara. Kada su to vidjeli u Sjevernoj Koreji, rekli su – mogu to i naši inženjeri, samo još grandioznije. I inženjeri su odradili svoj posao. Sve ostalo je bila propast.