Završena je komemoracija Halidu Bešliću u Narodnom pozorištu u Sarajevu.
U prepunom Narodnom pozorištu govore su držali njegovi prijatelji, a komemoraciju su 'otvorili' Halidovi unuci Lamija i Belmin.
"Znali smo koliko te ljudi voli. Govorio si nam da imamo na koga da budemo. Voljela bi da si još dugo sa nama. Mama nam nije rekla u utorak da si nas napustio, ali mi smo znali. Deda, ti si naša ljubav, ponos i nas štit. Volimo te. Voljeli bi da si tu. Kažu nam tako mora biti, ali mi želimo da si još uvijek tu. Volimo te tvoji Lamija i Belmin", kazala je Lamija u emotivnoj poruci koja je rasplakala sve.
Na komemoraciji Halidu Bešliću u Narodnom pozorištu Sarajevo obratio se i Emir Hadžihafizbegović.
"Dino, Sejdo, djeco, Maida… saučešće i bašumsagosum, kao i svim prijateljima Halida Bešlića. Kažu da su riječi majka i sloboda najspominjanije u književnosti. I onda su jednom Kreležu pitali šta je za vas pojam ljudske slobode, on je rekao oslobađanje od predrasude. Testament koji je Halid ostavio iza sebe je da živimo bez predrasuda, jer onaj koji ima predrasude je u kavezu, a onaj koji nema je albatros koji leti od Mašrika do Magriba.
Znao sam ga 45 godina, to sam naučio od njega da živim bez predrasuda. To je supstrat Bosne. Ako imaš predrasudu život ti je pakao, ako nemaš život ti je lijep", rekao je Hadžihafizbegović.
O Halidu Bešliću na komemoraciji je govorio njegov dugogodišnji saradnik Nazif Gljiva, koji je napisao neke od njegovih najvećih hitova.
"Halid i ja se poznajemo 50 godina, dali smo sve o sebe što smo imali. Halide, dobri ljudi te ispraćaju kao nikog do sada. Ispunio si misiju na ovom dunjaluku i zato će te dragi Bog nagraditi dženetskim ljepotama. Dobri ljudi pjevaju, plaču pa opet pjevaju. To nikad nije bilo. Možda nisi znao da imaš ovako dobru raju, koja je neizmjerno voli i poštuje. Kada budu htjeli nekome da kažu da je dobar, reći će mu budi kao Halid", kazao je Gljiva.
Osman Džiho, prijatelj Halida Bešlića, rekao je na komemoraciji da je Halida upoznao 1985. godine i pitao ga je može li nastupiti s njim, na šta je on pristao. To se desilo, kako je rekao, prvi put u Jablanici.
"Halid bio tada poveo kući u svoj dom, tu sam prespavao prvi put iznad doma i sve je onda krenulo. S Halidom sam nastupao po cijelom svijetu. On nije bio samo pjevač. On je bio duša. Halid je bio profesor moga života. Noćas sam ga sanjao. Da iz Sarajeva kreće štafeta. I evo, kažem sada, on nije otišao, krenuo je samo na novo putovanje. Hvala ti za svaku pjesmu i svaki naslov. Ja sam se dva puta rodio.Prvi put kada me rodila majka, a drugi put kada sam upoznao Halida, rekao je Džiho.
On je kazao da je su Halidovi bili važniji Semizovac i Zetra od Holivuda.
Fahrudin Pecikoza, autor mnogih hitova i dugogodišnji prijatelj Halida Bešlića, govorio je o legendarnom bh. pjevaču na komemoraciji.
"Ja sam za njega napisao samo četiri pjesme pjesme, ali da nisam pisao za Halida niko ne bi niko čuo te pjesme. O Halidu Bešliću se za ovom govornicom ne može reći ništa novo što ljudi nisu rekli, a potom se obratio emotivnim riječima Halidovom sinu:
"Dino, bio si heroj, ostao si heroj, dokazao si da si dosljedan tog prezimena. Rekao si nema plakanja. Pitao si me kako ćemo bez Halida, ali ja još nisam našao taj odgovor".
Bh. režiser Adsemir Kenović govorio je o Halidu na današnjoj komemoraciji.
„Nije meni mjesto u pozorištu, to je za gospodu. To su bile njegove riječi prije 20-tak godina. Možemo li negdje drugo. Ja kažem "ne možemo". Ova sedmica nam je pokazala da je tvoje mjesto svugdje. Imao sam privilegiju da te poznajem preko 50 godina. Divan saradnik, rod rođeni, uspijevao je da pozlati sve što je dotakao. Uvijek je svemu davao plemenitu notu.
Uvijek je davao svoje vrijeme energiju, ljubav, sebe, novac… Jednom prilikom imao je večeru u jednoj sali, a u drugoj je bila neka svadba. Prepoznali su ga i zamolili da im otpjeva jednu pjesmu. Rekao "nažalost neću moći otpjevati jednu pjesmu, nego ću pjevati do zore". Bezbroj je takvih primjera. On nas je uvijek oduševljavao", rekao je između ostalog Kenović.
U Narodnom pozorištu obratio se i dugogodišnji prijatelj i kolega Halida Bešlića, Haris Džinović.
"O Halidu ne treba puno govoriti, ljudi koji su govorili prije mene rekli su otprilike siže, ko je Halid bio, šta je, kako je. Mnogi znaju i ne znaju da je Halid bio jako humorističan. Sa njim je bilo prelijepo sjediti, družiti se s njim bila je velika privilegija, a mi smo se družili otprilike od 1975. godine, kada smo zajedno počinjali karijere.
Govoriti o Halidu je vrlo jednostavno, jer je on to odredio svojim vrlinama, ponašanjem, načinom života da jeste jednostavno. Dobar čovjek do bola, veliki pjevač, zemaljski popularan, a običan, odličan drug, prijatelj i komšija, a nije sebičan. To je teško postići, u jednoj osobi sve te vrline je imao naš dragi Halid Bešlić", rekao je Džinović.
U Narodnom pozorištu Sarajevo na komemoraciji Halidu Bešliću obratio se i Dino Merlin. Nakon njegovih riječi nema onog koji nije zaplakao…
"Riječi su riječi, ali slike i osjećaji govore više. Podijelit ću sa vama neke slike i trenutke kada sam posljednji put vidio Halida. Topla soba. Oktobarska noć. Neka blagost u njoj. Drijemao je i kroz san mu se sa usana omakla psovka kada smo ga okretali na bok. Nasmijali smo se. Pričao sam mu Sidranove i Gljivine fore. Opet smo se smijali. Smijali da ne bi plakali. Da prevarimo bol. Da prevarimo smrt. Donio sam mu čokoladu, merci. Mersi, Halide. Hvala, Halide", rekao je Dino Merlin kroz suze pa nastavio:
"Milovao sam mu kosu, ruke i stopala. Čiste bijele priglavke. Halidove priglavke. Kakav je to minimalizam, nešto tako jednostavno, tako posebno. Nešto tako potrebno kao brašno, kao papir, kao so… Nešto tako toplo kao naš Halid. Putuj bijela ptico u dženetski vinograd. Mnogo će vode Bosnom proteći dok tad dok se takva duša rodi, mnogo će vode Bosnom proteći do tad. Gdje god da si, voljen da si. Gdje god da si, voljen da si…"