Kibernetički pratioci obično vole prikupiti što je moguće više informacija o svojim žrtvama. Žele u svakom trenutku znati gdje su, s kim se sastaju, s kim razgovaraju, što pišu u porukama, kome šalju e-mailove i šta pretražuju na internetu. Znanje je moć, a imati takav nivo moći nad nekim je zarazno, opasno i duboko neetično, piše Traced.
"Gotovo 30 posto žena trpi nasilje, a počinitelji su većinom nasilni partneri ili bivši partneri. Oni koji vrebaju na mreži su emocionalno i psihološki nasilni, a mogu postati i fizički i seksualno nasilni", rekla je aktivistica InfoSeca Chloe Messdaghi.
U borbi protiv porasta kibernetičkog praćenja, od programera se očekuju viši nivo privatnosti na njihovim platformama i proizvodima, ali svijet kibernetičkog praćenja prilično je siv. Ono što jedna osoba smatra uhođenjem, druga može smatrati zaštitom voljene osobe. I dok Google zabranjuje oglašavanje stalkerwarea u svojoj trgovini aplikacija, Google Playu, bezbroj aplikacija za praćenje i nadzor zaobilazi ovu zabranu, uz tvrdnju da pomažu roditeljima u nadzoru mrežne aktivnosti, lokacije, poruka i drugih podataka njihove djece.
"Prihvatljive oblike ovih aplikacija roditelji mogu koristiti za praćenje svoje djece. Međutim, ove se aplikacije ne mogu koristiti za praćenje osobe (na primjer, supružnika) bez njezinog znanja ili dopuštenja, osim ako se tokom prijenosa podataka ne prikaže trajna obavijest", stoji u Googleovim pravilima.
Međutim, nikoga ko želi pratiti bivšu suprugu, djevojku, dečka ili supružnika ne može se spriječiti da koristi jednu od ovih aplikacija. Iako je instalacija softvera bez pristanka ili znanja korisnika mobitela zapravo protuzakonita, to je teško spriječiti, a ako se aplikacija predstavlja kao obiteljski tracker, nema obaveze da upozorava korisnika o podacima koje prenosi. Dijete očito nije osoba.
Rezultat toga je da taktika koju kibernetički zlostavljači koriste kako bi nadzirali aktivnosti i maltretirali svoje žrtve uopće nije nelegalna, ne zahtijeva pristup uređaju žrtve i slobodno se nudi na online servisima ili aplikacijama u Google Playu ili Appleovu App Storeu. I pritom se ne krše pravila o stalkerwareu.
Prema Statisti, WhatsApp je najpopularnija aplikacija za razmjenu poruka na svijetu, s više od dvije milijarde aktivnih mjesečnih korisnika. U Velikoj Britaniji instalirana je na 58% mobitela, a očekuje se da će broj korisnika WhatsAppa u SAD-u doseći 86 miliona do 2023. godine. Kad je netko online u WhatsAppu (dakle, kad otvori aplikaciju ili je postavi u prvi plan), indikator se mijenja, postavljajući njegov status na "online", odnosno "na mreži). Ovaj je pokazatelj javna informacija i može ga koristiti bilo ko za stvaranje usluge koja nadzire ovaj mrežni pokazatelj statusa.
Upravo to otkrio je tehnički direktor Traceda Matt Brody kad je analizirao tragače WhatsApp online statusa na web stranicama i aplikacijama. Možete unijeti bilo koji broj mobilnog telefona, a ako ta osoba koristi WhatsApp, alat za praćenje statusa ponudit će tačan datum i vrijeme kada je osoba otvorila WhatsApp.
"Ako sumnjate da vas supružnik, dečko ili djevojka varaju, ova usluga tragača statusa na WhatsAppu može vam pomoći da potvrdite jesu li vaše sumnje utemeljene", navodi jedan od tragača WhatsApp online statusa na svojoj web stranici, a drugi tragač iz Google Playa ističe: "Ova usluga namijenjena je roditeljima i nudi nadzor online statusa vaše djeteta ili supruge".
Neki tragači na WhatsAppu podižu ovo stalno praćenje mrežnog statusa druge osobe na novi nivo. Ako unesete i drugi telefonski broj, možete uspoređivati vremena kada je svaka osoba otvorila WhatsApp kako biste ustanovili komuniciraju li međusobno. Spretne formulacije i činjenica da su ove aplikacije instalirane na telefon pratitelja, a ne na mobitelu njihove mete, znače da ova vrsta softvera za nadzor ne potpada pod trenutačne definicije stalkerwarea, ali može biti jednako invazivna i štetna.
"Aplikacije koje koriste podatke WhatsAppa kako bi zlostavljačima pomogle saznati kad su žrtve izvan mreže ili na mreži, dovode žrtvu u problematične situacije. Te aplikacije doslovno omogućuju nasilnicima da i dalje vrebaju i kontroliraju ljude. Oni to ni ne skrivaju. To je čak i u njihovim marketinškim porukama. Promovira se nasilje", kaže Chloe Messdaghi.
