Termin "masovni mediji" postao je popularan dvadesetih godina prošlog vijeka kako bi opisao pop kulturu u eri industrijske proizvodnje. Prije 20. vijeka, zabava se uglavnom doživljavala uživo, gdje je svaka izvedba bila pomalo drugačija. Novi informacijski ekosistem sada sve više dobija na značaju, s naglaskom na bliskije veze, "toplije" medije i portale u vlasništvu radnika.
Jedna od ironija 21. stoljeća jeste to što se ispostavilo da su društvene mreže zapravo samo lošija forma masovnih medija. Platforme poput X-a, Facebooka i TikToka dizajnirane su za masovnu potrošnju, gdje je broj pratilaca ključan, što zapravo i nije prava društvena interakcija.
Kao odgovor na algoritamski haos i manipulacije, javlja se koncept "cosy media" (ušuškani mediji). To su aplikacije osmišljene da povezuju male grupe ljudi u opuštenom okruženju, slično atmosferi u videoigri Animal Crossing.
Suština novog trenda je ograničavanje interakcije s nepoznatima. Primjer je aplikacija Retro za dijeljenje fotografija, koja je namijenjena isključivo krugovima bliskih prijatelja. Nema algoritama koji ubacuju sadržaj nepoznatih korisnika ili reklame, pa objave podsjećaju na razgovore u grupnim četovima.
Pored lične komunikacije, javlja se i potreba za pouzdanim vijestima. Budući da tradicionalni mediji prolaze kroz krizu, novinari sve češće napuštaju velike redakcije i osnivaju zadruge u vlasništvu zaposlenih. Ovaj model se pokazao uspješnim kroz platforme kao što su:
- 404 Media (tehnologija i nauka)
- Defector (sport i politika)
- Aftermath (videoigre)
- Hearing Things (muzika)
Ideja "cosy media" pristupa i medija u vlasništvu zaposlenih jeste ponovna izgradnja zajednice i povjerenja. Možda upravo prisustvujemo rađanju novog informativnog ekosistema koji će nam pomoći da ponovo razumijemo svijet bez osjećaja usamljenosti koji često prate klasične društvene mreže.