Početni pad cijene ne znači kraj, historija pokazuje da krize često najavljuju dugoročni rast zlata. U posljednjih nekoliko sedmica, cijena investicionog zlata prošla je kroz naglu korekciju, iznenadivši značajan broj investitora. Očekivani rast cijene zbog geopolitičkih okolnosti na Bliskom istoku se nije desio. Razlog za to ne leži u samom zlatu, već u načinu na koji se tržišta ponašaju u kratkom roku.
„Ljudi očekuju da zlato odmah poraste tokom krize. U stvarnosti, tržišta se kreću u fazama, a te faze često vode ka početnom padu prije nego što započne održiv uzlazni trend“, objašnjava Georgi Hristov iz kompanije „Tavex zlato&srebro“.
Geopolitičke tenzije podižu cijenu nafte, što povećava inflatorne pritiske. To, zauzvrat, održava kamatne stope na povišenom nivou i podiže prinose na obveznice. Kao rezultat, dio kapitala se preusmjerava ka američkom dolaru i imovini koja donosi prinos. Tokom ove faze, zlato privremeno gubi zamah, iako njegova dugoročna uloga ostaje nepromijenjena.
Ovo nije novi obrazac. Jedan od najjasnijih primjera dolazi iz 1970-ih godina. Godine 1973, zemlje OPEC-a ograničile su proizvodnju nafte i uvele embargo Sjedinjenim Američkim Državama. U roku od nekoliko mjeseci, cijena nafte se učetvorostručila. Intuitivno, moglo se očekivati da zlato odmah snažno poraste, ali se to nije dogodilo. U početnoj fazi, zlato je zapravo palo, da bi tokom naredne dvije godine poraslo za približno 150 posto, dok je u periodu između 1971. i 1980. rast dostigao nevjerovatnih 2.300 procenata.
„Svaki veliki ciklus počinje u tački neizvjesnosti, kada dio tržišta prodaje jednostavno zato što ne razumije šta se dešava. Trenutno se nalazimo u fazi apsorpcije, u ovom periodu su cijene pod pritiskom, a mnogi investitori donose odluke vođene strahom“, tvrdi Hristov.
Ovo se dešava u kontekstu rastućih strukturnih rizika u globalnoj ekonomiji. Nacionalni dug SAD premašio je 39 biliona dolara i raste historijski nezabilježenim tempom.
Centralne banke i dalje ostaju neto kupci zlata, što potvrđuje snažnu osnovnu potražnju.
Zlato nije alat za brzu zaradu, već sredstvo očuvanja vrijednosti. Periodi volatilnosti su trenuci kada se pravi razlika između strateškog investiranja i emotivnog donošenja odluka.
„S obzirom na razmjere trenutnih globalnih promjena, moj dugoročni pogled ostaje nepromijenjen, zlato će vjerovatno premašiti psihološki nivo od 10.000 dolara po unci do kraja ovog ciklusa“, zaključuje Hristov.