Iako kratko spavanje tokom dana može vratiti energiju i poboljšati koncentraciju, kod mnogih ljudi upravo ono postaje skriveni krivac za loš noćni san. Granica između korisne navike i problema tanja je nego što se čini.
Popodne je, oči se same sklapaju, a misli lutaju. Kratko drijemanje djeluje kao idealno rješenje. Međutim, uvečer, dok u krevetu bezuspješno pokušavate da se opustite i zaspite, postaje jasno da taj mali predah možda i nije bio tako bezazlen.
Popodnevni san može biti saveznik zdravlja, ali i ozbiljan remetilački faktor kada je riječ o kvalitetnom snu.
Držanje se često opisuje kao brz način za podizanje energije, bolje raspoloženje i koncentraciju. Ipak, ono djeluje poput mača s dvije oštrice. Ako se praktikuje promišljeno, pomaže mozgu i tijelu da se oporave, prenosi Tportal.
Ako se pretjera ili se pogrešno tempira, može dovesti do pospanosti, dezorijentacije i problema s uspavljivanjem uvečer.
Zašto nam se popodne spava?
Većina ljudi osjeća prirodan pad energije u ranim popodnevnim satima, najčešće između 13 i 16 sati. Taj osjećaj umora nije nužno povezan s ručkom, već s našim cirkadijalnim ritmom, unutrašnjim biološkim satom koji reguliše smjenu budnosti i sna. Upravo zbog tog ritma mnogi u tom dijelu dana osjete snažnu potrebu za odmorom.
Istraživanja pokazuju da kratko drijemanje u tom periodu može smanjiti umor i poboljšati kognitivne sposobnosti, naročito ako ne traje duže od dvadesetak minuta.
Takav san omogućava mozgu predah bez ulaska u duboke faze sna, pa se buđenje doživljava kao osvježavajuće.
Problem nastaje kada se san produži. Nakon otprilike pola sata mozak ulazi u dubok san, a buđenje iz te faze često izaziva osjećaj tromosti i dezorijentacije, poznat kao inercija sna.
Taj osjećaj može potrajati i do sat vremena te negativno uticati na koncentraciju i donošenje odluka. Osim toga, kasno popodnevno drijemanje smanjuje prirodnu potrebu tijela za snom, zbog čega uvečer postaje teže zaspati.
Kada je drijemanje korisno, a kada štetno?
Za neke ljude popodnevni san je neophodan. Radnici u smjenama, naročito oni koji rade noću, često pate od isprekidanog sna, pa im kratko drijemanje može povećati budnost i smanjiti rizik od grešaka.
Slično važi i za osobe koje hronično ne spavaju dovoljno zbog posla, roditeljskih obaveza ili drugih zahtjeva.
Ipak, oslanjanje na dnevni san umjesto kvalitetnog noćnog odmora dugoročno nije dobro rješenje. Osobama koje pate od nesanice često se savjetuje da izbjegavaju drijemanje jer ono dodatno slabi njihovu sposobnost da uvečer utonu u san.
Zanimljivo je da određene grupe, poput sportista ili osoba u zanimanjima koja zahtijevaju visok nivo koncentracije, drijemanje koriste kao strateški alat. Kratak, planiran san može poboljšati reakcije, izdržljivost i oporavak, a istraživanja su pokazala da čak i dvadesetak minuta sna može značajno povećati budnost i efikasnost.
Kako bi drijemanje imalo pozitivan efekat, važno je obratiti pažnju na trajanje, vrijeme i uslove. Idealno je ograničiti san na 10 do 20 minuta i praktikovati ga prije 14 sati. Prostorija bi trebala biti tiha, mračna i ugodno hladna, kako bi se tijelo lakše opustilo.
Uprkos svim prednostima, drijemanje nije univerzalno rješenje. Godine, način života i postojeće navike spavanja snažno utiču na to hoće li nam kratak san pomoći ili odmoći.
Za neke je to jednostavan trik za više energije i fokusa, dok je za druge put ka poremećenom snu. Ključ je u osluškivanju vlastitog tijela i prepoznavanju granice između korisne navike i lošeg izbora koji nas uvečer ostavlja budnima.