Posljednji slučaj femicida u Sarajevu ponovo je otvorio brojna pitanja o sistemskim nedostacima zaštite žrtava od nasilja u porodici. Iako je osumnjičenom za ubistvo 41-godišnjakinje u sarajevskom naselju Dobrinja bila izrečena zaštitna mjera zabrane prilaska, uhođenje i uznemiravanje, to se nije zaustavilo.
Direktorica Udruženja građana 'Vive žene' Tuzla Jasna Zečević kaže za Raport da ovo nije prvi događaj da je žena prijavljivala nasilje, gdje su izrečene zaštitne mjere koje su prekršene. Dodaje da je pitanje šta učiniti na prevenciji, osim elektronskih narukvica, koje bi možda označile kada se neko približi žrtvi pa da neko reagira na vrijeme.
Procjena rizika počinitelja
'Ovako je prosto nemoguće sustići sve te počinitelje koji dobiju zabranu, uvijek nađu načina da nađu ženu i ona nije u mogućnosti da se sama odbrani, pogotovo u ovom slučaju kada je vatreno oružje u pitanju, navodi Zečević.
Smatra da bi najbolja prevencija bila procjena rizika počinitelja. Ovo udruženje svoje djelovanje fokusira na psiho-socijalnu pomoć i podršku žrtvama rata, torture i nasilja.
'U novom zakonu ima praćenje procjene rizika. Ne samo da je po Zakonu o zaštiti od nasilja u porodici obaveza da se izreknu te zaštitne mjere, nego i da se prati da li je bio prije počinitelj, da li je nosio oružje. Nisu svi počinitelji potencijalne ubice, ali ih ima i procjenom rizika bi se malo više obratila pažnja. Kada je riječ o prevenciji, od škola, obdaništa, kada bi se radilo s djevojčicama i dječacima, da razumiju da je nasilje neprihvatljivo. Naša javnost ne shvata nasilje u obitelji kao ozbiljan društveni problem, na to se još gleda kao na privatni problem između partnera. Ostaje još puno posla, a nažalost žrtava je sve više' kaže Zečević.
Poručuje da se nasilje u porodici može svakome desiti te da ne treba okretati glavu kada se ono događa u susjedstvu. Ističe da se to tiče svih nas.
Napominje kako se, zahvaljući radu bh. udruženja, poboljšala svijest, pa žrtve češće prijavljuju i traže pomoć.
'Kao društvo nismo još spremni da odgovorimo na toliku potrebu, trebalo bi više raditi i s muškarcima. Sa ženama se više radi, sve udruge rade na ženskim pravima, a nekako kao da su muškarci možda zapostavljeni, još nisu svjesni da zakon postoji, da je to krivično djelo. Pitajte mlade ljude da li znaju da postoji Zakon o zaštiti od nasilja, da li znaju da je to krivično djelo. To su poražavajući rezultati', dodala je Zečević.
Više mladih žena koje traže pomoć
Udruženje 'Vive žene' do pandemije koronavirusa u prosjeku je godišnje imalo 60 osoba u sigurnoj kući.
'Ne govorim generalno o prijavama koje imamo i osobama koje dolaze na psihoterapiju. Prošle godine je bila 151 osoba u sigurnoj kući. Više od 50 posto je povećana potreba za sigurnu kuću što govori da je porasla svijest žena da prijavljuju. Primjetno je da su to sve češće mlađe žene u zadnje vrijeme koje ranije prekidaju nasilje nego prije deset godina kada su dolazile žene koje imaju odraslu djecu jer se tek tada usude napustiti tu zajednicu. Ima poboljšanja, žene su osvještenije i traže prije pomoć, a na drugoj strani imate sistem koji nije spreman odgovoriti', zaključila je Zečević za Raport.