Naučnici su dugo bili zbunjeni prisustvom određenih elemenata, poput azota, u mjesečevom regolitu (finoj prašini koja prekriva površinu). Uzorci koje su donijeli astronauti misije Apollo pokazali su nivoe ovih elemenata koje solarni vjetar ili udari meteorita jednostavno nisu mogli objasniti.
Dugo se vjerovalo da je Zemljino magnetno polje, nakon što se formiralo, postalo neprobojna barijera koja zadržava našu atmosferu. Međutim, nova studija astrofizičara sa Univerziteta u Rochesteru (University of Rochester) ruši tu teoriju.
Zemljina magnetosfera nije savršena kugla. Pod stalnim pritiskom solarnog vjetra, ona se rasteže iza planete poput ogromnog repa komete. Ključni nalazi studije su:
Magnetni autoput: Solarni vjetar izbacuje nabijene čestice iz gornjih slojeva naše atmosfere.
Lunarni prolaz: Kada Mjesec, na svojoj putanji oko Zemlje, prođe kroz ovaj "magnetni rep", on zapravo upija čestice naše atmosfere.
Moderna potvrda: Simulacije su pokazale da ovaj proces ne samo da se dešavao u prošlosti, već se aktivno odvija i danas, uprkos snažnom magnetnom polju Zemlje.
Ovaj proces traje milijardama godina, što znači da se na Mjesecu nakupilo dovoljno materijala da on postane arhiv naše planete. Budući da se sastav Zemljine atmosfere drastično mijenjao kroz historiju (od perioda bez kiseonika do današnjeg stanja), Mjesečeva površina čuva tragove svake od tih faza.
"Mjesečeva površina bi mogla čuvati vrijedne podatke o historiji našeg planeta koje smo na samoj Zemlji odavno izgubili zbog geološke aktivnosti i erozije", navodi se u istraživanju objavljenom u časopisu Nature Communications Earth & Environment.
Dosadašnje studije su ukazale na to da bi ovaj "atmosferski bijeg" mogao biti odgovoran za dostavu kisika jer čestice koje omogućavaju stvaranje vode, kao i za nastanak hrđe. Iznenađujuće otkriće hematita (željeznog oksida) na polovima Mjeseca, koji ne bi mogao nastati bez kiseonika sa Zemlje.