Kad pomislite na Tokio, možda zamišljate nebodere u neonskim bojama, legendarne brze vlakove ili filmove koji prikazuju futuristički Japan prepun inteligentnih robota i holograma. No iza cyberpunk kulisa krije se druga, daleko prizemnija strana zemlje, ona u kojoj i dalje vladaju faks uređaji, diskete i personalizirani pečati hanko, relikti davno nestali iz drugih razvijenih država.
Za obične građane, sporo usvajanje digitalne tehnologije i složena birokratija ponekad su tek neugodnost, a ponekad izvor ozbiljne frustracije. „Japanske banke su portali u pakao“, napisao je jedan korisnik Facebooka u grupi iseljenika, dok mu je drugi sarkastično odgovorio: „Možda bi pomoglo da pošalješ faks.“
Problem je posebno isplivao na površinu tokom pandemije COVID-19, kada se japanska vlada mučila s nacionalnim odgovorom koristeći troma i zastarjela digitalna rješenja. Od tada je pokrenut niz inicijativa, uključujući osnivanje Digitalne agencije, ali zemlja se u globalnu tehnološku utrku uključila decenijama kasnije nego druge, 36 godina nakon nastanka interneta i više od pola stoljeća nakon slanja prve e-pošte, piše CNN.
Japan nije uvijek bio tehnološki trom. Sedamdesetih i osamdesetih godina divljenje u svijetu izazivale su kompanije poput Sonyja, Toyote, Panasonica i Nintenda. U svijetu su zavladali Walkman, Donkey Kong i Mario Bros. No prijelom se dogodio s dolaskom računara i interneta. Dok su druge zemlje prelazile na softverski vođena ekonomija, Japan je ostao fokusiran na hardver i sporije prihvatao razvoj usluga i digitalnih rješenja, kaže Daisuke Kawai s Tokijskog univerziteta.
Nedovoljna ulaganja u informacijske i komunikacijske tehnologije, odlazak inženjera u strane kompanije, niska digitalna pismenost u državnoj upravi te nepostojanje jedinstvene strategije dodatno su usporili modernizaciju javnih usluga. Umjesto toga, birokracija je ostala vezana uz papirne dokumente i hanko pečate kao osnovu identifikacije.
Kulturološki faktori također su igrali ulogu, korporativna sklonost izbjegavanju rizika, hijerarhijska struktura i sporo donošenje odluka kočili su inovacije. Starenje stanovništva dodatno je povećalo nepovjerenje prema novim tehnologijama i smanjilo pritisak za promjene.
Mnoge male kompanije i građani nisu vidjeli potrebu prelaska s faksa na računar: ako svi i dalje koriste faks, zašto trošiti na novu opremu? Velike institucije, poput banaka ili bolnica, bojale su se prekida rada zbog promjena u sistemu, dok je svaka digitalna reforma zahtijevala prilagođavanje hiljada propisa, političarima koji za to nisu imali motivaciju.
Oslanjanje na zastarjelu tehnologiju dugo je koegzistiralo s drugim impresivnim aspektima japanskog društva, od svemirske industrije do sigurnih i čistih javnih prostora. No pandemija je pokazala pravu cijenu digitalnog jaza: zdravstvo i administracija preopterećeni su ručnim procesima, a tek u maju 2020. uveden je online portal za prijavu slučajeva COVID-19.
Problemi su se nizali, aplikacija za praćenje kontakata mjesecima nije radila, a prelazak na rad i školu online bio je haotičan. Jedan grad 2022. godine greškom je prebacio čitav fond za COVID pomoć, 46,3 miliona jena, na račun jednog čovjeka, dijelom zbog kombiniranja podataka na disketama i papirnim obrascima.
Tadašnji ministar digitalne transformacije Takuya Hirai nazvao je situaciju „digitalnim porazom“, što je dovelo do osnivanja Digitalne agencije 2021. godine. Među prvim ciljevima bilo je uvođenje pametne verzije socijalne iskaznice, prelazak na cloud infrastrukturu i ukidanje disketa u svim državnim sistemima.
Unatoč reformama, bilo je gafova. Ministarstvo je javno mišljenje o metaverzumu tražilo tako da građani preuzmu Excel tabelu, ispune je i pošalju e-poštom, što je izazvalo izrugivanje na društvenim mrežama. Ministar za digitalnu transformaciju Taro Kono morao je obećati da će ubuduće koristiti online obrasce.
Kompanije su se počele ubrzano digitalizirati, često uz pomoć vanjskih konsultanta, jer su godinama outsourcale IT potrebe i izgubile interne kompetencije. „Poboljšanje produktivnosti je pitanje opstanka“, ističe konsultant Masahiro Goto iz Nomura Research Institutea, napominjući da pad broja stanovnika čini digitalnu transformaciju nužnom.
No otpor i dalje postoji. Plan ukidanja fakseva u državnim uredima izazvao je 400 službenih pritužbi ministarstava. Hanko pečati, koji imaju duboko ukorijenjeno kulturno značenje i često se poklanjaju djeci pri punoljetstvu, bit će još teže izbrisati.
Brzina napretka ovisi o spremnosti Digitalne agencije na regulatorne reforme i političkoj volji da se digitalizacija prioritetno finansira. Usto, Japan trči za pokretnom metom, tehnologije 2025. već će biti zastarjele do 2030. godine.
Unatoč tome, stručnjaci su umjereno optimistični. Kawai procjenjuje da bi Japan za pet do deset godina mogao sustići neke zapadne zemlje. Već sada sve više preduzeća prihvata beskontaktna plaćanja i uvodi online usluge. „Ljudi su definitivno spremni za digitalizaciju“, kaže Kawai. „Siguran sam da mladi, ali i šira javnost, žele da se to dogodi što prije.“