Za Božić svijet katkad djeluje mrvicu humanije nego inače – čak i u ratu, piše Sky News.
Jedan takav kratki pogled u mir pojavljuje se svake godine u okviru onoga što se često smatra najdugotrajnijom komunističkom pobunom na svijetu. Riječ je o gerilskom sukobu na Filipinima između maoističke Nove narodne armije (NPA) i državnih snaga, koji će 2026. ući u svoju 57. godinu i koji je dosad odnio oko 60.000 života.
No jednom godišnje, borbe se uglavnom stišaju: obje strane polože oružje za Božić i Novu godinu. Ta se tradicija poštuje u mnogim godinama još od najmanje 1986.
Prema podacima Instituta za istraživanje mira iz Osla (PRIO), broj sukoba u koje su uključene države dosegnuo je krajem prošle godine najviši nivo još od 1946. Ukupno su u 2024. bila aktivna 61 oružana konflikta – gotovo dvostruko više nego prije dvadeset godina.
Prošla godina bila je ujedno i četvrta najkrvavija od završetka Hladnog rata, s manje poginulih samo u tri godine koje su joj prethodile. Među glavnim razlozima tog porasta, prema riječima istraživačice Siri Aas Rustad iz PRIO-a, nalaze se širenje ogranaka Islamske države od 2014., kao i razoran danak ratova u Ukrajini i Gazi.
Sukobi danas, dodaje ona, traju duže nego prije, dok su mirovne operacije i mirovni procesi u opadanju.
Krhki mirovni poredak
Stručnjaci iza tog pomaka vide širi, obeshrabrujući trend: zamiranje liberalnog poretka utemeljenog na Zapadu i multilateralnih institucija poput Ujedinjenih naroda.
Taj je poredak, utemeljen na idejama univerzalnih ljudskih prava i demokratije, poticao rješavanje sporova nenasilnim putem, kaže Oliver Richmond, jedan od vodećih svjetskih istraživača mira sa Univerziteta u Manchesteru, prenosi Jutarnji.
No zapadni saveznici predvođeni SAD nisu uspjeli uspostaviti doista pravedan globalni sustav te su često davali prednost vlastitim interesima, čime su, smatra Richmond, sami otvorili prostor izazovima. Nove sile poput Kine, Turske, Rusije i zaljevskih država predstavljaju se kao mirotvorci, ali pritom grade vlastite sisteme dominacije.
Sukobi od Ukrajine do Sudana danas se razvlače unedogled, dok vanjski akteri toleriraju – ili čak omogućuju – nasilje u potrazi za takozvanim „mirom pobjednika“.
Male pauze, velikog značenja
U takvom sumornom kontekstu, božićna primirja na Filipinima nude tračak drukčijeg pristupa, piše britanski Sky News.
Tradicija obustave neprijateljstava tokom praznika – nadahnuta biblijskom porukom mira na zemlji – seže daleko u prošlost. Najpoznatiji primjer dogodio se 1914., kada su britanski i njemački vojnici tijekom Prvog svjetskog rata izašli iz rovova i zajedno slavili Božić.
Takva kratkotrajna primirja rijetko su okončavala ratove, ali su pomagala u izgradnji dugoročnog povjerenja potrebnog za postizanje trajnih mirovnih sporazuma, ističe Rustad.
Na Filipinima je postalo uobičajeno da obje strane jednostrano, bez formalnog sporazuma, proglašavaju božićno primirje.
Čak je i bivši predsjednik Rodrigo Duterte – poznat po brutalnom „ratu protiv droge“ i danas suočen s Međunarodnim krivičnim sudom – povremeno pozivao na božićna primirja, obećavajući Filipincima „mir i spokoj“ tokom blagdana.
Tradicija na izmaku?
Božićna tradicija mira na Filipinima još uvijek preživljava – ali jedva.
Ove godine, kao i 2023., NPA je proglasila četverodnevno primirje koje obuhvata Božić i Novu godinu, iako vladine snage nisu uzvratile. Profesor Abinales smatra da je pobuna ozbiljno oslabila i postaje sve irelevantnija – što bi, naposljetku, moglo dovesti do kraja višedesetljetnog sukoba.