Naučnici su otkrili da se slabo područje u Zemljinom magnetskom polju iznad Južnog Atlantika proširilo za površinu gotovo upola manju od kontinentalne Evrope od 2014. godine.
Zemljino magnetsko polje ključno je za život na našem planetu. To je složena i dinamična sila koja nas štiti od kozmičkog zračenja i nabijenih čestica sa Sunca. Uglavnom ga stvara globalni okean rastaljenog, vrtložnog tekućeg željeza koji čini vanjsku jezgru, oko 3000 km ispod površine Zemlje. Djelujući poput rotirajućeg vodiča u dinamu, stvara električne struje koje generiraju naš stalno promjenjivi elektromagnetski štit, iako su stvarni procesi koji stoje iza polja mnogo složeniji.
Swarm, misija Earth Explorer razvijena u okviru ESA-inog programa FutureEO, sastoji se od tri identična satelita koji precizno mjere magnetske signale iz Zemljine jezgre, plašta, kore i oceana, kao i iz ionosfere i magnetosfere. Zahvaljujući Swarmu, naučnici bolje razumiju kako i zašto magnetsko polje slabi na nekim mjestima, a jača na drugima.
Južnoatlantska anomalija slabog polja prvi put je identificirana jugoistočno od Južne Amerike još u 19. stoljeću. Danas je od posebnog interesa za sigurnost u svemiru, jer sateliti koji prelaze preko ovog područja doživljavaju povećano zračenje. To može izazvati kvarove ili oštećenja kritične opreme, pa čak i nestanak struje.
Najnoviji rezultati Swarma, objavljeni u časopisu Physics of the Earth and Planetary Interiors, pokazuju da se Južnoatlantska anomalija stalno širila između 2014. i 2025., a od 2020. regija Atlantskog okeana jugozapadno od Afrike doživjela je još brže slabljenje magnetskog polja.
„Južnoatlantska anomalija nije samo jedan blok,“ kaže Chris Finlay, profesor geomagnetizma. „Mijenja se drugačije prema Africi nego prema Južnoj Americi. U ovoj regiji događa se nešto posebno što uzrokuje intenzivnije slabljenje polja.“
Ovo je povezano s neobičnim obrascima na granici tekuće vanjske jezgre i kamenitog plašta, poznatim kao područja obrnutog fluksa. Umjesto da linije magnetskog polja izlaze iz jezgre, u tim zonama one se vraćaju nazad u jezgru, što doprinosi lokalnom slabljenju.
Podaci Swarma pokazuju dinamičnu prirodu Zemljinog magnetizma: na južnoj hemisferi postoji jedno posebno snažno magnetsko područje, dok ih na sjevernoj hemisferi postoje dva, oko Kanade i Sibira.
Anja Stromme, voditeljica misije Swarm pri ESA-i, rekla je:
„Prekrasno je vidjeti širu sliku naše dinamične Zemlje zahvaljujući Swarmu. Svi sateliti su ispravni i pružaju izvrsne podatke, pa se nadamo da ćemo nastaviti s ovim mjerenjima i nakon 2030., kada solarni minimum omogući još bolje uvide u naš planet.“