Vrijeme leti, a čini se da se u posljednje vrijeme i sama Zemlja vrti sve brže. Tokom nekoliko dana u julu i augustu ove godine naš bi planet mogao zabilježiti blago ubrzanje svoje rotacije, skraćujući dane za pokoju milisekundu. Iako neprimjetno za nas, ova pojava postavlja važna pitanja pred naučnike: ubrzava li se i samo vrijeme te hoće li svjetski mjeritelji vremena morati poduzeti korak bez presedana - oduzeti jednu sekundu?
Standardni dan na Zemlji traje tačno 86.400 sekundi. No, naučnici su predvidjeli da će 9. jula (još nije potvrđeno je li bio kraći), 22. jula i 5. augusta biti kraći za milisekundu ili više. Najbrži dan zabilježen do sada bio je 5. jula 2024., kada je planet završio svoju rotaciju 1.66 milisekundi brže od prosjeka, piše Guardian.
Ko su gospodari vremena?
Sve do sredine 20. stoljeća, dužina dana definirala se jednostavno - rotacijom Zemlje u odnosu na Sunce. "Zemlja se okrene jednom dnevno. Podijelite to s 86.400 i dobijete jednu sekundu", objašnjava dr. Michael Wouters iz australskog Nacionalnog instituta za mjerenje, koji je službeni autoritet za mjerenje vremena u toj zemlji.
"Oduvijek smo imali potrebu raditi određene stvari u tačno vrijeme, od sjetve usjeva do složenijih društvenih aktivnosti. Kako se društvo razvijalo, rasla je i potreba za sve preciznijim mjerenjem vremena", dodaje Wouters. Danas se vrijeme prati pomoću atomskih satova, nevjerojatno preciznih uređaja koji mjere vrijeme u nanosekundama (milijarditim dijelovima sekunde) i globalno su usklađeni s Koordiniranim univerzalnim vremenom (UTC).
Ta preciznost nije samo akademska. Dr. David Gozzard, fizičar s Univerziteta Zapadne Australije, ističe kako se moderna tehnologija oslanja na savršenu sinkronizaciju. "Računala, serveri, GPS, bankarski sistemi, električne mreže i veliki teleskopi ovise o tačnosti koja se mjeri u djelićima milijarditog dijela sekunde. Podaci se prenose golemom brzinom i svaki paket mora imati tačnu vremensku oznaku kako bi sistem znao kamo pripada", kaže Gozzard.
Zemljin nestalni ritam
Za razliku od savršeno stabilnog atomskog sata, rotacija Zemlje je nepravilna. Dan može biti milisekundu duži ili kraći od prosjeka. Jedan od glavnih uzroka je, kako kaže Gozzard, "gravitacijski ples" između Zemlje i Mjeseca. Mjesec svojom gravitacijom stvara plime i oseke, koje djeluju poput blage kočnice i usporavaju rotaciju našeg planeta. Kada je Mjesec najudaljeniji od ekvatora, taj je učinak slabiji.
Oleg Titov, naučnik iz organizacije Geoscience Australia, napominje kako ubrzanja i usporavanja prate sezonske trendove. "Najkraći dani u godini obično su u julu i augustu, nakon čega slijedi usporavanje od novembra do marta", kaže Titov. Međutim, od 2020. godine naučnici primjećuju opći trend blagog ubrzanja Zemljine rotacije. "Iako postoji konsenzus da će se Zemlja dugoročno ponovno usporiti, postoji rizik da bi faza ubrzanja mogla potrajati i nekoliko decenija", upozorava on.
Dilema s prijestupnom sekundom
Kako se milisekunde nakupljaju, vrijeme temeljeno na rotaciji Zemlje (UT1) sve se više udaljava od službenog, atomskog vremena (UTC). Kako bi se ta razlika premostila, mjeritelji vremena su od 1972. povremeno dodavali takozvanu "prijestupnu sekundu". Posljednja je dodana 2016. godine. "Imamo atomske satove koji su daleko superiorniji, ali ih prisiljavamo da se usklade sa starijim, nepravilnim sistemom", kaže Gozzard, koji pozdravlja odluku da se s dodavanjem prijestupnih sekundi prestane od 2035. godine.
No, ako se ubrzanje Zemlje nastavi, mogli bismo se suočiti s potpuno novim i dosad neviđenim problemom, piše Guardian. Umjesto dodavanja, možda ćemo morati oduzeti jednu sekundu. Takav scenarij, poznat kao "negativna prijestupna sekunda", nikada nije testiran u praksi i mogao bi uzrokovati probleme u globalnim računalnim sistemima, upozorava Wouters.
Ipak, za većinu ljudi, nekoliko milisekundi ne znači apsolutno ništa. "Ionako proizvoljno dodajemo i oduzimamo cijeli sat zbog ljetnog računanja vremena ili koristimo iste vremenske zone na stotinama kilometara", podsjeća Gozzard. Wouters se slaže, zaključujući kako bi razlika od jedne milisekunde bila potpuno neprimjetna ljudskom oku i mozgu. "Čak i da se tokom jednog stoljeća nakupi razlika od nekoliko sekundi, niko to zapravo ne bi primijetio."