Švicarska je vrlo bogata zemlja. A kanton Ženeva, dom za više od pola miliona stanovnika, jedan je od najbogatijih u Švicarskoj, piše BBC.
Što i nije čudno - riječ je o mjestu s izrazito razvijenim bankarskim sektorom, sjedištima niza međunarodnih institucija (među njima i UN-a za Evropu), ali i domu bogatih aukcijskih kuća. Prema procjenama švicarskog federalnog zavoda za statistiku, BDP per capita u kantonu iznosi čak 100.000 franaka godišnje (oko 93,5 hiljada eura).
A bogati kanton od ovog će se mjeseca moći da se pohvali i uvođenjem najvećeg minimalca na svijetu. Konkretno, najmanja satnica za radnika u ženevskom kantonu iznosit će minimalno 23 franka ili oko 21 euro. To znači minimalnu mjesečnu platu, pod pretpostavkom punog radnog vremena, od oko 4.000 franaka (oko 3736 eura), prenosi Jutarnji list.
Ali, to ne znači i da će oni koji će zarađivati minimalac u Ženevi lagodno živjeti. Za početak treba napomenuti da je Ženeva puna radnika u uslužnim djelatnostima, od čistača do konobara, koji teško spajaju kraj s krajem svakog mjeseca.
Kada je Švicarska u martu bila u lockdownu, svijet su preplavile fotografije ljudi iz Ženeve koji stoje u redovima ispred banaka hrane. A one su postojale i prije izbijanja pandemije, navodi BBC.
Colis du Coeur, jedna od takvih banaka hrane, u centru grada svake sedmice podijeli hiljade paketa s namirnicama. Redovi su dugi, a u njima je puno majki s djecom. Potreba za većim primanjima, očito je, postoji.
Mnogi se pitaju je li 4000 franaka previše?
Ne ako živite u Ženevi, objašnjava volonterka u banci hrane Charly Hernandez.
"Najam jedne sobe koštat će vas 1.000 franaka mesečno. Zdravstveno osiguranje košta još 550 franaka, a na hranu ćete potrošiti minimalno 500 franaka. Ako imate dvoje djece, s dosadašnjim minimalcem ćete jedva preživjeti mjesec", kaže.
Novi, viši minimalac nekim ljudima značit će itekako puno.
"Na kraju mjeseca moji su džepovi prazni. Da nije bilo banki hrane, ne znam kako bih spojila kraj s krajem", kaže Ingrid koja često dolazi do banke hrane.
Čak i neki od volontera u banci hrane, poput medicinske sestre Laure, kažu da sa svojim primanjima ne mogu priuštiti da makar unajmljuju stan u gradu.
"Da to pokušam, živjela bih u vrlo maloj sobici, zato sam i dalje u domu svojih roditelja", kaže Laura.
Ali, mnogi poduzetnici odredbu o povećanju minimalca nisu dobro prihvatili.
"Hoteli, restorani, kafići... Svi su suočeni s velikim izazovima zbog pandemije. Ovo bi moglo ugroziti sam opstanak sektora", smatra Vincent Subilia iz Privredne komore Ženeve.
Dizanje minimalca u kantonu nametnuli su sami građani Ženeve koji su prvo skupili dovoljno potpisa za pokretanje referenduma o tom pitanju, a potom na njemu i velikom većinom, od 58 prema 42 posto, glasali za podizanje minimalnog iznosa satnice. Prema zakonu, njihova odluka je za ženevski kanton obvezujuća.
