Jasno je da nemamo pojma o nečemu što se tek pojavilo. Kakav god da ste stručnjak treba vremena da se nešto izuči.
Međutim, pored svih naučnika svijeta, oni koji donose odluke koji se direktno tiču građana koji žive u BiH, kao da vremenom sve manje imaju spoznaja o koronavirusu.
Prvo smo se od straha da nam korona ne pohara ionako oronulo zdravstvo sve zatvorili. Tad smo, npr. imali dnevno šest zaraženih dnevno u Sarajevu.
Danas kada imamo svaki dan više od 100 zaraženih samo u Sarajevu, a u cijeloj državi i više od 300, sve nam je otvoreno i sve radi.
No nije to jedina nelogičnost u postupanju nadležnih.
Naime, iako se sve otvorilo (i neka je), neko se sjetio da ograniči rad ugostiteljskih objekata do 24 sata. Zašto, nije nikome do kraja jasno. Odgovor koji dobivamo u suštini je potpuno nejasan i potpuno nelogičan:
"Da se okuplja što manje ljudi".
Međutim, danas je Goran Čerkez, pomoćnik ministra zdravstva FBiH i član Kriznog štaba ovog ministarstva otišao korak dalje i najavio da će se radno vrijeme ugostiteljskih objekata još ograničiti - do 23 sata.
"Imamo jedan kontinuiran porast broja ljudi koji su zaraženi. Od 13. do 20. jula taj broj iznosio je u prosjeku 145 pacijenata na dnevnoj bazi. Ovo je simbolična mjera koja je više upozorenje svima onima koji ne provode propisane mjere. Ujedno je i način da drugi skrenu pažnju svojim kolegama da ih ne ugrožavaju. Da ih ne ugrožava ta manjina, nego da im skrenu pažnju da to ne rade. Ovakvim trendom ćemo doći u situaciju da zdravstveni sistem neće moći odgovoriti", mudro je upozorio Čerkez pa i poentirao:
"Rizike moramo svoditi na minimum".
Dakle, stvar je ovdje potpuno jasna: ona manjima koja sjedi iza 23 h je visokorizična, jer je to vrijeme kada je korona najaktivnija!?
Naravno, radi se o potpunoj besmislici, a objašnjenje je koje je dao je još gore.
Umjesto toga, bilo bi logično da je Krizni štab uradio ili inicirao neke druge stvari:
Zašto Čerkez ne apelira na inspekcije da obilaze te iste ugostiteljske objekte i provjerava da li su stolovi razmaknuti na propisanu razdaljinu i da li se nose maske i da li ima dezinficijens u svakom?
Zašto se ne vrši inspekcija u javnom prijevozu, posebno u tramvajima koji su krcati ljudima, bez minimuma distance?
Jer, čini se, da je tu negdje problem, a ne u tome što neko sjedi s maskom i pije piće u 23 i 30 h.
