Stiže novi hladni talas. Nekima hladnoća godi i jedva čekaju prošetati na svježem zraku, dok se drugi radije zavuku pod deku uz šolju toplog čaja. Ipak, svima je zajedničko to što volimo komentarisati niske temperature. Rečenice tipa „Smrzavam se, zima mi se uvukla u kosti“ postaju neizostavan dio zimskih razgovora. Ali, možemo li zaista osjetiti hladnoću u kostima?
Zimi je vlažnost zraka često visoka, što znači da se toplota koja se zadržava uz kožu brzo gubi. Vlaga se lako upija u odjeću, a mokra odjeća odvodi toplotu od tijela još brže. S obzirom na to da voda prenosi toplotu gotovo 70 puta brže od zraka, vlažna hladnoća djeluje mnogo neugodnije od suhe.
Tijelo najbolje funkcioniše na 37 °C, ali su naši ekstremiteti prirodno hladniji. Postoje i individualne razlike: starije osobe jače osjećaju zimu, dok su žene generalno osjetljivije na hladnoću od muškaraca.
Naše kosti nemaju receptore za temperaturu poput kože, pa ne „osjećaju“ hladnoću na isti način. Međutim, one mogu registrovati pad temperature zahvaljujući nervima u periostu, vanjskom sloju koji obavija kost. Taj sloj sadrži mrežu neurona koji reaguju na promjene pritiska ili potencijalna oštećenja.
Iako kratak boravak na hladnoći neće oštetiti kosti, dugotrajna izloženost niskim temperaturama (tokom više sedmica) može dovesti do smanjenja njihove mineralne gustine i debljine.
Mnogo osjetljiviji na hladnoću su zglobovi, tetive i ligamenti. Sinovijalna tečnost, koja podmazuje zglobove, na hladnoći postaje gušća, zbog čega zglobovi teže kližu i postaju ukočeni ili bolni. To najviše pogađa osobe koje pate od artritisa.
Hladnoća uzrokuje stezanje tetiva i ligamenata, pa mišići moraju uložiti više snage za svaki pokret.
Tijelo sužava krvne sudove u ekstremitetima kako bi zaštitilo vitalne organe, što povećava napetost u tkivima i mehanički pritisak na receptore, izazivajući osjećaj boli „u kostima“.
Nedostatak sunčeve svjetlosti zimi znači i manjak vitamina D. Osim što slabi kosti, nizak nivo ovog vitamina pojačava osjetljivost na bol u mišićima i kostima. Također, vitamin D utječe na nervni sistem i način na koji mozak doživljava hladnoću, a povezuje se i sa smanjenom tolerancijom na niske temperature uslijed anksioznosti ili depresije.
Dobra vijest je da postoje načini za lakše podnošenje zime. Nešto kaloričnija hrana daje tijelu energiju za stvaranje toplote.
Slojevito oblačenje je najefikasnije zadržava toplotu uz tijelo.
Svaki oblik fizičke aktivnosti, od istezanja do brze šetnje, podstiče cirkulaciju i prirodno grije organizam.
Na kraju, ako imate osjećaj da vam hladnoća „prodire u kosti“, niste u krivu. Vaše tijelo i mozak zaista reaguju na vlažno i tmurno vrijeme, pretvarajući vanjske faktore u stvarne fizičke senzacije.