Ivana Brlić-Mažuranić hrvatska je i evropska spisateljica, poznata po svojim djelima koja se čitaju i danas. Kroz dugu i bogatu karijeru Ivana se profilirala kao ekspert dječije književnosti, objavljivala je radove važne za hrvatski nacionalni pokret te se smatra jednom od prvih feminističkih ikona s našeg prostora. Ivana je preminula u Zagrebu 1938. godine.
Ivana se rodila 1874. u Ogulinu. Njen život ne možemo nazvati tipičnim jer dolazi iz jedne od najistaknutijih hrvatskih porodica toga vremena. Mažuranići su već generacijama davali brojne kulturnjake, političare i učenjake. Njen otac bio je cijenjeni hrvatski advokat i političar, ali i historičar, a njen djed bio je jedan od najpoznatijih banova hrvatske - Ivan Mažuranić. Nije ni čudo da se od Ivane puno očekivalo.
Sa sedamnaest godina se zaručila za advokata Vatroslava Brlića i iduće godine se udala u crkvi sv. Marka u Zagrebu. Jedan od kumova bio im je tadašnji gradonačelnik Milan Amruš. Vatroslav i Ivana preselili su se u Slavonski Brod, gdje su živjeli većinu života. Imali su petero djece, a slobodno vrijeme Ivana je iskoristila kako bi čitala i pisala.
Svoj talent Brlić-Mažuranić je pronašla u književnosti. Od malena su je zanimale priče, knjige i jezici. Tečno je govorila francuski i njemački pa je svaki put iz Beča došla s hrpom novih stranih knjiga. Počela je isto tako pisati. Prvo dnevnik, eseje i poeziju, a uskoro i prve priče. Objavljivala ih je u raznim časopisima narodnjaka (hrvatskih preporoditelja)
Postaje poznatija široj publici 1913. godine kada izdaje roman za djecu pod nazivom Čudnovate zgode šegrta Hlapića. Tada počinje raditi punom parom pa izbacuje pjesničke zbirke, pedagoške knjige te historijsko-pustolovne romane. Također je pisala o porodičnom rodoslovlju. U međuvremenu je prevodila sve one knjige koje je kupila u Beču pa su se mnogi Hrvati mogli upoznati s aktualnom evropskom književnošću.
Njeno najpoznatije djelo, Priče iz davnine, objavljeno je 1916. godine. Bilo je veoma popularno, a čitali ga nisu samo djeca već i odrasli. U Pričama se Ivana igra s fantastičnim motivima slavenske mitologije te ih spaja s temama ljudske žudnje za srećom, ljubavi i morala. Djelo je prevedeno na engleski ni deset godina kasnije. Engleski časopisi nazivali su je prozorom u historiju i kulturu Hrvata.
Ivana je tokom cijelog života bila lošeg zdravlja. Muž ju je nekoliko puta slao u austrijske bolnice kako bi dobila najbolju uslugu, no nakon što je umro, porodica je bila pred finansijskim kolapsom. Nije pomoglo ni što je sin Ivan živio rastrošno pa su roditelji često morali uskakati.
Ivana odlazi u Zagreb u bolnicu nakon što joj je već dugo vremena bilo loše. Tamo je 21. septembra 1938. umrla, kompletno iscrpljena i osiromašena. Depresija nakon smrti oca, muža i djeteta nikad je nije napustila, uprkos svjetskoj slavi, nominacijama za Nobela i brojnim priznanjima.
