Hrvatski portal Index objavio je priču o mladom košarkašu Luki Garza koji će igrati za košarkapku reprezentaciju BiH. Tekst autora Tonija Horvata prenosimo u cijelosti, bez intervencija:
Luka Dončić i u svojoj trećoj sezoni u NBA ligi dominira nad svojim protivnicima, ali on nije jedini Luka koji oduševljava američku košarkašku javnost.
Luka Garza također ima 22 godine, dva je mjeseca stariji, deset centimetara viši (211 cm) i globalno daleko nepoznatiji od imenjaka iz Slovenije. Ali Amerikanci su zaluđeni svojom sveučilišnom košarkom, a on je njen najbolji igrač. Štoviše, njegovu su dominaciju NCAA obručima uspoređivali s onim što je prije 30-ak godina radio Shaquille O'Neal na Louisiana Stateu.
Garza je rođen i odrastao u Washingtonu, ali podrijetlom je iz BiH te namjerava igrati za domovinu svoje majke, iako su ga željeli i Slovenci. Njegovi su preci igrali za obje reprezentacije, a njihova imena objašnjavaju otkud mu talent za košarku.
Prvi nakon Jordana obranio titulu sveučilišnog igrača godine
Proteklog je vikenda završio fantastičnu sveučilišnu karijeru na Iowi porazom u drugom kolu March Madnessa. Drugu je godinu zaredom konsenzusom svih relevantnih medija izabran u idealnu All-American momčad NCAA lige, drugu godinu zaredom najrelevantniji od njih, Sporting News, proglasio ga je sveučilišnim igračem godine. Nitko nije imao tu čast još od Michaela Jordana 1983. i 1984. godine.
Will do, thank you? Excited for the future of Bosnia basketball ???? @bosnianbeast27 https://t.co/3vZmTC4LAT
— Luka Garza ✞ (@LukaG_55) September 4, 2020
Međutim, njegov stil igre "old school" centra ne kotira dobro u američkoj profesionalnoj košarci pa se ne očekuje da će, unatoč dominaciji i priznanjima, biti visoko izabran na ovogodišnjem draftu niti imati ozbiljnu ulogu u NBA ligi. Doduše, i na koledžu je nadmašio sva očekivanja, pa nema razloga da isto ne učini i među profesionalcima.
Majka mu je igrala za BiH, ujak je slovenski rekorder koji je s Kukočem i Rađom bio svjetski prvak
Košarka je Luki u krvi. Njegov otac Frank i djed James također su igrali sveučilišnu košarku, ali prava se priča krije u drugoj polovici njegove obitelji. Majka Šejla, djevojačkog prezimena Muftić, igrala je u Europi i za reprezentaciju BiH. Njen je brat Teoman Alibegović bio dio jugoslavenske U-19 generacije s Kukočem, Rađom, Divcem i Đorđevićem, koja je 1987. u Bormiju pokorila svijet i u finalu nadigrala Amerikance s budućim NBA zvijezdama poput Garyja Paytona i Larryja Johnsona. S točno 990 koševa iz 52 utakmice Alibegović je i danas najbolji strijelac u povijesti slovenske reprezentacije. Njegov sin Amar igra za bolonjski Virtus.
"Oni su mi puno pomogli. Svako sam ljeto u Bosni radio s njima, ta su mi ljeta puno značila u razvoju", rekao je Garza prošle godine u razgovoru za Glas Amerike, kada je i objavio da je pokrenuo proces dobivanja državljanstva BiH kako bi mogao igrati za reprezentaciju.
Djed mu je nogometna legenda od koje je naučio nositi se s popularnošću
Ali najveća faca u obitelji Lukin je djed Refik Muftić, legendarni golman FK Sarajeva koji je daleko nadmašio slavu košarkaške frakcije u obitelji te je bio prijatelj s Peleom. Kad je kao dijete s djedom šetao Sarajevom, stalno bi ga zaustavljali na ulici da ga pozdrave ili zatraže selfie. Od njega je Luka naučio kako biti susretljiv prema navijačima, što mu je posljednjih godina trebalo na kampusu i šire. Toliko je popularan u Iowi.
Ne samo zbog prosjeka od 23.9 koševa i više od devet skokova, koliko je bilježio u posljednje dvije sezone, otkad je postao prvi centar Hawkeyesa, ne samo zato što ih je vodio do statusa drugog nositelja u svojoj četvrtini dijela ždrijeba March Madnessa, nego i zbog svoje neuništivosti, borbenosti i izdržljivosti.
Zašili bi ga i vratio bi se u igru. Svi su mu tražili zub po parketu
Izraz "bosanska glava" u eri tamošnje političke korektnosti bio bi uvredljivi stereotip, ali kako drukčije objasniti Luku Garzu?
Kaže da mu je najbolja utakmica srednjoškolske karijere bila ona posljednja, za naslov državnog prvaka. A na poluvremenu te utakmice šivali su mu glavu.Garza dominira igrom na postu, leđima prema košu, poput centara iz devedesetih i ranijih era. Takva igra zahtijeva puno kontakta i primljenih udaraca, koji njega uopće ne ometaju. Na utakmici protiv Texas Techa dobio je četiri šava na usni i vratio se u igru. U derbiju protiv Iowa Statea laktom ga je slučajno pogodio suigrač. Igra je prekinuta i svi na parketu počeli su tražiti zub koji mu je naizgled izbijen. Naposljetku su mu ga pronašli na starome mjestu u čeljusti, samo u potpuno neprirodnom položaju.
"Uvijek sam bio spreman na ratovanje i bol. To su stvari koje volim u košarci", rekao je Garza, a prenosi The Athletic.
Otkrili su mu cistu veliku poput odbojkaške lopte
Njegova se neuništivost najbolje pokazala na ljeto 2018. godine. Dugo je imao nekakvu kvrgu na trbuhu kojoj nije davao nikakvu važnost dok ga nije počela boljeti. Pregled je pokazao da na slezeni ima cistu tešku četiri kilograma. Nasreću, bila je benigna, ali ipak je morao na kompliciranu operaciju koja je zahtijevala oporavak od četiri do šest tjedana.
"Cista je bila veličine odbojkaške lopte, svi su se zabrinuli. Morao sam na operaciju, nisam znao hoću li izgubiti slezenu, hoću li moći igrati te godine ili čak nešto još gore. Ali uza se sam imao obitelj, suigrače i trenere, svi su došli u bolnicu da budu sa mnom. Bilo je sjajno vidjeti koliko je svim tim ljudima stalo do mene, kakvu obiteljsku povezanost imamo", prisjetio se Garza za Glas Amerike.
To mu je dalo dodatnu motivaciju da se što brže oporavi, jer procjene su govorile da će propustiti početak sezone. Prvih dana nije mogao ni stajati.
"Provodio sam ih na kauču uz kantu za mokrenje jer nisam mogao ni otići u zahod. Svaki pokret me bolio", rekao je.
Pa ipak, nepuna tri tjedna kasnije već je bio na parketu. Ne samo da je zaigrao na prvoj utakmici, nego je stigao i na predsezonski pripremni okršaj s Missourijem. Treneri su ga upozoravali da mora usporiti jer mu tijelo još nije spremno za napore, ali nije ga bilo briga. Već sredinom studenoga proglašen je najboljim igračem dvodnevnog turnira.
Odlaskom najboljeg strijelca sve mu se otvorilo
U prve dvije sveučilišne sezone Garza je pod koševima igrao uz Tylera Cooka, koji je bio prva napadačka opcija, najbolji strijelac momčadi, ali sličan tip igrača, koji je najbolje funkcionirao igrajući blizu koša. Luka je imao prosjeke od 12.6 koševa i 5.5 skokova, ali odlaskom Cooka, koji danas traži NBA priliku desetodnevnim ugovorom s Detroit Pistonsima, sve mu se otvorilo.
"Ove sezone igramo na tebe", najavio mu je trener uoči treće sveučilišne godine. Garza je eksplodirao, postizao 23.9 koševa, 9.8 skokova i 1.8 blokada.
U prve tri utakmice zabio je čak 102 koša uz šut iz igre bolji od 75%. Nitko to nije uspio u sveučilišnoj košarci još od Shaquillea O'Neala tridesetak godina ranije.
Na redu je odlazak među profesionalce, odnosno na NBA draft. Očekivalo bi se da će dvostruki najbolji igrač NCAA lige visoko kotirati među NBA klubovima, no stvarnost je drukčija.
Ne kaže se bez razloga da sve četiri godine na sveučilištu provedu uglavnom samo oni koji ne mogu ranije u NBA. Garza je centar stare škole, puno vičniji igri u reketu nego na perimetru, kako u napadu, tako i u obrani. Šut za tricu ove je sezone popravio do respektabilnih 42.7%, no u NBA-u je linija pola metra dalje od koša.
Napornim radom nadoknadit će i ovaj nedostatak
Najviše mu se zamjera na slabom lateralnom kretanju i sporosti u izlasku na preuzimanje vanjskih šutera. Nedvojbeno će i na tom segmentu raditi do ljeta, kad će potencijalnim NBA poslodavcima imati priliku iz prve ruke pokazati što zna. Baš kao i što je sve vještine dosad izgradio isključivo radom.
"Uvijek želim biti onaj koji će najnapornije raditi od svih u momčadi, tome težim. Nemam talent kao mnogi drugi, ali mogu to nadoknaditi napornim radom, kao što sam to činio cijelog života", rekao je Garza u videoprilogu koji su Hawkeyesi o njemu snimili kad je počeo dominirati NCAA ligom.
Zaista, najbolji sveučilišni igrači rijetko dobro prolaze na draftu. NBA klubovi više vole mladost, potencijal i atleticizam od samih vještina, a Garzi su "već" 22 godine.
Ali ni igrači na koje se ugleda, Nikola Jokić i Jusuf Nurkić, nisu bili visoko izabrani, pa su ostvarili značajne NBA karijere, a srpski centar ima ozbiljne šanse da ove sezone postane i MVP. Nema razloga da se naposljetku i Luka ne snađe među velikima.
