Mnogi i danas pogrešno vjeruju da su gejše bile isto što i eskort.
To nije samo netačno, već i duboko uvredljivo za žene koje su život posvetile jednom od najsloženijih oblika tradicionalne umjetnosti, na što je godinama ukazivala Mineko Iwasaki.
Njena životna priča fascinirala je svijet, ali ju je istovremeno i skupo koštala.
Mineko Iwasaki ušla je u historiju kao najplaćenija gejša Japana, žena koja je zabavljala svjetske lidere, kraljevske porodice i holivudske zvijezde, zarađujući stotine hiljada dolara godišnje.
Cijena takvog života, međutim, bila je ogromna.
Njeno ime postalo je globalno poznato nakon romana Memoari jedne gejše, koji je napisao Arthur Golden, i istoimenog filma. Iako je knjiga zamišljena kao pokušaj da se razbiju stereotipi, dogodilo se suprotno.
Početkom devedesetih Mineko je, iz dobre namjere, pristala da govori za Arthur Golden o životu gejši, pod strogim uslovom anonimnosti. Željela je da pomogne u objašnjavanju kulture Japana Zapadu. Međutim, kada je knjiga objavljena, doživjela je šok.
Njeno ime se našlo u zahvalnicama, a sadržaj romana gejše je prikazivao kao seksualne radnice, uključujući i tvrdnje o prodaji nevinosti.
"Kada sam pročitala knjigu, ozbiljno sam razmišljala o samoubistvu", priznala je kasnije Mineko.
Zatražila je da Golden ispravi navode i objavi novo izdanje.
Kada je to odbio, uslijedila je sudska tužba.
Pisac se branio tvrdnjom da je lik gejše "složeni, izmišljeni lik", ali sud je presudio u korist Mineko Iwasaki.
Dobila je značajnu novčanu odštetu i odlučila da sama ispriča svoju priču u knjizi "Geisha, a Life" (poznatoj i kao "The Real Memoirs of a Geisha").
Rođena kao Masako Tanaka 1949. godine u porodici osiromašenog aristokrate Shinetsu Tanaka iz klana Minamoto, Mineko je bila najmlađe od jedanaestero djece.
Već sa pet godina poslana je u Kyoto, u okiya, kuću u kojoj se djevojčice školuju za gejše.
Vlasnica kuće, madam Oima, u njoj je prepoznala poseban talent i formalno je usvojila.
Tako je Masako postala Mineko Iwasaki. Od šeste godine učila je tradicionalne plesove, muziku, kaligrafiju, bonton i čajnu ceremoniju. Ples je bio njena najveća ljubav.
U intervjuu se prisjetila susreta sa legendarnom balerinom Maya Plisetskaya:
"Tek kada naučite da hodate, možete naučiti da plešete. Maya Plisetskaya je igrala 'Umirućeg labuda'. Kod nas postoji priča o kćerki čaplje. Sličnosti su velike."
Sa 15 godina postala je maiko (učenica), a sa 21 punopravna gejša i to najtraženija u Japanu.
Mineko Iwasaki zabavljala je predsjednika SAD Geralda Forda, reditelja Elija Kazana i članove britanske kraljevske porodice. Susret sa kraljicom Elizabeth II ostavio je gorak utisak jer kraljica nije ni okusila jela pripremljena u njenu čast.
Mladi princ Charles flertovao je sa Mineko i dao joj autogram na lepezi. Ona mu ju je vratila. "Da sam je zadržala, uvrijedila bih druge muškarce koji su mi ukazivali pažnju", objasnila je kasnije.
Iako je imala bezbroj udvarača, imala je i neprijatelje.
Koleginice su joj zabijale igle u kimono, odbijeni muškarci su je tukli palicama, a bilo je i pokušaja silovanja.
Radila je gotovo bez sna, spavajući svega tri sata dnevno, zarađujući i do 500.000 dolara godišnje.
Prvu ljubav doživjela je sa glumcem Shintaro Katsuom, oženjenim muškarcem skoro duplo starijim od nje.
S njim je imala i prvo intimno iskustvo, ali brak nikada nije uslijedio.
Zdravlje joj je ubrzo ozbiljno narušeno zbog problema sa bubrezima. Sa 29 godina napustila je profesiju, razočarana rigidnim sistemom koji se nije mijenjao.
Sreću je pronašla kasnije, sa umjetnikom i restauratorom Jin'ichiro Satoom. Vjenčali su se 1982. godine, dobili kćerku Kosuke (zvanu Koko), a on je uzeo njeno prezime.
Danas žive mirno u okolini Kyota. Mineko slika i restaurira umjetnička djela.
"Ja sam najsretniji čovjek na svijetu", rekao je njen suprug.