Otkako se Zlatan Ibrahimović vratio u Milan, ali ne kao igrač nego kao čovjek iz sjene, njegov utjecaj na sportski sektor kluba neprekidno raste. Imao je ključnu riječ u dovođenju trenera i igrača, no ono što je trebao biti projekt obnove slavnog Milana, sve više podsjeća na niz promašaja.
Iako je prošla sezona završena na drugom mjestu, tadašnja Zlatanova uključenost bila je ograničena. Pravi tragovi njegova rukopisa počinju tek ove sezone – sezone koju će navijači Milana htjeti što prije zaboraviti. Dva kola prije kraja, Milan se nalazi na osmom mjestu, izvan svih evropskih natjecanja, a poraz u finalu Kupa od Bologne dodatno je produbio krizu.
Krivac za neuspjeh
Najveći teret odgovornosti leži u trenerskim odlukama. Ibrahimović je raskrstio sa Stefanom Piolijem, osvajačem posljednjeg Scudetta, i doveo Fonsecu, koji se zadržao samo tri mjeseca. Ni dolazak Sérgia Conceiçãoa, koji je došao po Zlatanovoj želji, nije donio željeni preokret. Portugalac vjerovatno odlazi na kraju sezone.
Sve glasnije se u Milanu govori o potrebi za sportskim direktorom sa stvarnim ovlastima. U fokusu je vraćanje strukture i kontinuiteta, jer improvizacije i personalni eksperimenti nisu donijeli rezultat. U tom kontekstu, Zlatanov status sve je nesigurniji.
Umjesto vođe renesanse, Ibrahimović bi mogao postati simbol promašene tranzicije. A 'Fijaskodabra', kako su ga ironično prozvali neki navijači, možda uskoro ostaje bez pozicije iz koje je želio mijenjati sudbinu kluba.