Iako su ga mnogi otpisali i pripisali nedavnoj političkoj prošlosti, Zlatko Lagumdžija sve je aktivniji u političkom životu.
Nakon što je faktički prekrižen u SDP-u, stranci čiji je bio predsjednik i kojoj je omogućio najbolje rezultate, Lagumdžija je bio u svojevrsnom političkom hendikepu jer nije imao matičnu stranku niti 'pozornicu' s koje bi mogao djelovati.
No, nije Lagumdžija dangubio.
Kroz rad u svojoj fondaciji Lagumdžija se nametao kao sagovornik brojnih medija pretvorivši se u svojevrsnog analitičara koji (pre)dobro poznate političke prilike, a još bolje njene aktere.
'Slobodno' vrijeme Lagumdžija je koristio i za obnovu i širenje svojih poznanstava u svijetu, pa je često boravio na konferencijama širom svijeta gdje se susretao s liderima drugih zemalja, diplomatama, šefovima utjecajnih organizacija.
Iako nije iskazivao interes za političku scenu, oko Lagumdžijinog eventualnog povratka mnogo se špekuliralo, a još više oko toga gdje i kako će se vratiti.
I čini se da je taj trenutak i došao.
Nakon što je formiran Zeleni pokret koji vodi federalni zastupnik Nihad Čolpa, Lagumdžija se pojavio i faktički ga ujedinio sa Socijaldemokratama Envera Bijedića, svog starog druga iz SDP-a.
Kada je stvorio ovu koaliciju, Lagumdžija je napravio nešto što je dobilo ime 'Manifest 2030'. Kako se navodi, radi se o prvom političkom projektu koji nije zasnovan na strankama nego na ljudima i to nestranačkim. Tako je na listama ovog projekta oko 50 posto nestranačkih likova, a svakako je najviše pažnje privuklo ime akademskog slikara Safeta Zeca.
Ali, Lagumdžije nema na listi, pa se postavlja pitanje šta je njegov cilj?
Prema informacijama Raporta, Lagumdžija će uskoro obznaniti da je on lider ovog cijelog projekta (što do sada nije isticao, jer obije stranke imaju svoje predsjednike), i tako bi faktički ozvaničiti svoj povratak u politiku.
Navodno je Lagumdžija na ovu ideju došao kroz svoje putešestvije i razgovore s brojnim diplomatama. Nije tajna da on gaji odlične veze sa brojnim predstavnicima međunarodne zajadnice, ambasadorima i čelnicima nekih vlada evropskih zemalja.
No, na šta Lagumdžija računa i šta želi?
Kako nam je rečeno, Lagumdžija računa da bi njegov projekt, odnosno koalicija dvije stranke (Zeleni poket i SDBiH) pod njegovim patronatom, na Općim izborima mogao uzeti solidan broj glasova, prije svega onih koji uopće ne glasaju, a potom i od razočaranih SDP-ovaca i DF-ovaca, ali i NiP-ovaca koji smatraju da je ova stranka otišla više desno nego što bi trebala.
Posebno Lagumdžija računa da bi mogao privući glasače u Sarajevu i Tuzli, a navodno barata s ukupnim brojem od oko 50-tak hiljada glasova i bar jednim mandatom u Državnom parlamentu.
To bi Lagumdžiji omogućilo dolazak do njegovog krajnjeg cilja - povratak za sto na kojem se odlučuje.
Ne samo o tome ko će i kako činiti vlast, nego, njemu još važnije, za pregovarački sto sa predstavnicima međunarodne zajednice kada se bude razgovaralo o konkretnim izmjenama Izbornog zakona i Ustava BiH. Lagumdžija smatra, što je podijelio i sa svojim novim partijskim kolegama, da je situacija kritična i da politika vladajućih stranaka ide u krivom smjeru i misli da bi kroz razgovore i pregovore mogao vratiti svoj utjecaj u oronuloj političkoj sferi.
