Većina nas voli da se žali na avionsku hranu. Ali koliko nas je ikada probalo ponijeti vlastitu hranu u avion? U Sjedinjenim Američkim Državama, jedna putnica je nedavno podigla samostalno pripremanje hrane u letu na potpuno novi nivo, donoseći svoje brašno kako bi pravila njoke.
Iako američka influencerica Katie Brooks nije objasnila kako će skuhati tjesteninu, njen video u letu, koji se proširio društvenim mrežama, naišao je na odjek kod putnika nezadovoljnih prosječnim obrocima na 10.000 metara visine, piše Telegraph.
Takvi prigovori nisu novost, ali ono što dodatno boli je činjenica da gotovo svi danas znaju da stvari nekada nisu bile ovakve. Zahvaljujući internetu, svi smo vidjeli stare fotografije elegantno odjevenih putnika koji uživaju u spektakularnim ručkovima od pečenog mesa i pladnjeva punih svježeg voća i povrća.
Da li smo zaista pali tako nisko kako nostalgija na društvenim mrežama sugeriše? Nažalost, da. Prema Fredu Finnu, dugogodišnjem zaljubljeniku u avijaciju i svjetskom rekorderu po broju letova, iskustvo s Pan Amom tokom 1970-ih na Boeing 707 bilo je „najbolje ikada“.
„Svaki obrok se kuhao u avionu, a stjuardese su bile obučene u stilu The Savoya. Poručivali biste na početku leta, a nakon sat vremena bili biste odvedeni u trpezariju“, prisjeća se Finn.
Zlatno doba luksuznih obroka u letu
Pan Am je možda bio vrhunac luksuza u letu, ali nije bio jedini. Tokom 1960-ih, American Airlines imao je legendarnu uslugu Royal Coachman, sa ekstravagantnim jelovnikom, od goveđeg consomméomea do prženih pilećih prsa, dizajniranim da dočaraju banketnu atmosferu.
U isto vrijeme, Alaska Airlines je putnicima između SAD i SSSR služio meni Golden Samovar, s obiljem ruskog kavijara i telećeg Orloffa, dok je australski Qantas nudio svježi jastog i ostrige na svojoj legendarnoj „kangaroo“ liniji između Londona i Sydneya.
Concorde, osim što je postavljao rekorde u brzini preko Atlantika, poznat je i po saradnji s Michelinovim kuharima. Jelovnici iz 1980-ih i 1990-ih uključivali su luksuzne delicije poput kanapea od jastoga i pečene peradi, što je moderne putnike činilo zavidnim.
John Arlidge, stručnjak za avijaciju i novinar, prisjeća se: „Kada uđete u Concorde Room na JFK, dočekivala bi vas dvojica službenika s pladnjevima, na jednom šampanjac, na drugom hrpa sendviča s bekonom i brown sosom. Savršen početak tri sata leta do Londona.“
Kako su sigurnost i propisi ubili luksuz u letu
Danas takvi obroci gotovo da ne postoje. Pravila zabranjuju nošenje oštrih noževa i sirovog mesa. Moderni avioni imaju manje kuhinje i kompaktnija sjedišta. Uz to, avionske karte danas koštaju daleko manje nego nekada, pa luksuzni obroci više nisu isplativi. Većina obroka sada se priprema u kuhinjama pored aerodroma, često od strane trećih firmi, i kasnije se podgrijava u avionu. Ovi obroci često su previše slani kako bi nadoknadili gubitak ukusa na visini.
Aviokompanije koje još uvijek nude luksuz
Ipak, nekoliko aviokompanija i dalje ide korak dalje. Austrian Airlines, Gulf Air, Saudia i Turkish Airlines imaju kuhara u letu. Turkish Airlines čak nudi romantičnu večeru uz svijeće za putnike biznis klase.
Pojedini avioni stvaraju legendarne obroke, poput Air Asia Nasi Lemaka, koji je postao toliko popularan da je kompanija otvorila restoran u Kuala Lumpuru.
Putnici često hvale Qatar Airways za biryani u biznis klasi, Malaysia Airlines za satay kao zasebni obrok, dok ANA (All Nippon) oduševljava kombinacijom zensai predjela, svježeg sushi i ribljih jela, gotovo kao u restoranu u Tokiju.
Zbog ograničenja modernih aviona, neki avioprijevoznici postaju izuzetno kreativni. Etihad, naprimjer, zbog velikog broja zahtjeva za tartarom od govedine u prvoj klasi, pronašao je način da prethodno zapeče filet mignon, a zatim ukloni rubove u kuhinji u avionu, poštujući pravila o sirovom mesu.
Jednostavne stvari također mogu oduševiti. Neil Perry, dugogodišnji kuhar Qantasa, u A380 instalirao je toster kako bi putnici dobili tople tostove s Vegemiteom. Jednostavno, ali genijalno.
Možemo li govoriti o novom zlatnom dobu avionske gastronomije? Za većinu putnika ideja luksuznog obroka na letu zvuči nestvarno, ali oni na luksuznim aviolinijama imaju potpuno drugačije iskustvo. Iako nijedna avionska gozba ne može ponoviti raskoš 1960-ih, u uvjetima dugih letova i nadutosti, možda je bolje ovako.