Da li su košarkaški reprezentativci Bosne i Hercegovine osvjetlali obraz države?
Jesu li dvije pobjede u pet utakmica Eurobasketa malo ili mnogo?
Da li, uz ovakvu (ne)podršku ne samo košarci nego i bh. sportu generalno, uopće i smijemo očekivati bolje rezultate na međunarodnoj sceni?
Ova smo pitanja postavili Sulejmanu Begoviću, velikanu bosanskohercegovačke košarke, čovjeku sa kojim smo prošlog mjeseca i najavili nastupa „Zmajeva“ na Evropskom prvenstvu.
Proročanske riječi
Njegove tada izrečene riječi, iz sadašnje perspektive, a to je „da ove momke treba podržati, kako god završilo jer, na stranu ko je kakav kvalitet, oni se bore, oni će ući u fajt sa svima”, izgledaju gotovo proročanski.
„Nisam nikakav prorok, ali sam veoma dugo u košarci, uostalom većina ovih momaka, poput Nurkića, Muse, Atića, Gegića... stasavala je kroz naše reprezentativne selekcije, od kadetske do seniorske, u vrijeme dok sam obavljao dužnost koordinatora za mušku košarku u Košarkaškom savezu BiH, i odlično ih poznajem. Neke sam i doveo u reprezentaciju.
I ako sam u bilo šta bio siguran, jeste to da će do izražaja doći njegove radne navike, da će se boriti do posljednje kapi znoja i da nas neće razočarati. I nisu“, kaže za Raport stručnjak koji je još 1993., tada kao selektor naše ženske reprezentacije, donio BiH zlato sa Mediteranskih igara u francuskom Montpellieru.
Iz toga se može naslutiti Vaš odgovor na pitanje moramo li biti zadovoljni učinkom u Njemačkoj...
„Uprkos svim nepovoljnim okolnostima koje su se dešavale pred Eurobasket - iznenadne promjene selektora, skraćenih priprema, nedovoljnog broja pripremnih utakmica koje nisu obezbijeđene na vrijeme – novi selektor Adis Bećiragić ipak je uspio stvoriti hemiju i zajedništvo u ekipi. To se vidjelo u igri.
Objektivno, ovo je realan rezultat, pa čak i bolji nego što smo se mogli nadati. U ovako strašno jakoj grupi ostvarili smo dvije pobjede (Mađarska i Slovenija, op .a.), ostale tri utakmice (Njemačka, Francuska, Litvanija) izgubili smo nakon velike borbe.
Uopće mi nije jasno kako je ovakvu grupu bilo moguće napraviti. Ona je jača od svih drugih. To je nehumano kakva je ovo grupa bila.
Kandidati za medalju
Gotovo sam siguran da će dvije od četiri reprezentacije iz naše grupe koje su prošle u nokaut fazu osvojiti medalju na Eurobasketu.“
Postoji li nešto na što ipak moramo obratiti pažnju u budućnosti, šta nije bilo dobro u igri „Zmajeva“?
„Momci su odigrali dobar turnir s tim da, po meni, ova ekipa treba još da raste, da sazrijeva, da igra u kontinuitetu...
Sve to što je još potrebno dolazi sa iskustvom. Konkretno, teško je svako veče eksponirati se sa 120 posto mogućnosti da bi nekog dobio.
Ekipa koje odigraju prosječno, a opet pobijede, to su vrhunske ekipe, znak da u njima ima rezervi - iskustva, rutine, znanja...
Ne postoji ekipa na svijetu koja svako veče daje 120 posto, zato do izražaja dolaze ovi drugi faktori i oni, na kraju, odlučuju. Sve je ovo razumljivo sa stručne strane“.
Smatrate li da se možda podigla prevelika euforija nakon pobjede nad evropskim prvakom Slovenijom, da su nam apetiti nerealno porasli nakon tog susreta?
„Najveći je problem što smo mi preeuforični, i tu ne mislim na ekipu, nego okruženje, od medija pa nadalje.
Nerealni su i prave takvu atmosferu i euforiju da je to nepristojno gledati i slušati, pogotovo što je riječ o turnirskom sistemu takmičenja gdje iz večeri i večer moraš igrati, gdje nema velike pauze.
To što smo uradili i dobili bila je senzacija i to se to isto večer slavi. Od sutra ujutro, zabranjeno je pričati o Sloveniji, nego se posvetiti Francuskoj.
Genijalan rezultat
Jeste, dobili Sloveniju, to je genijalan rezultat. Međutim, gledaj cijeli turnir, nisi još napravio znači, idemo dalje.
I to je ono što smeta struci i ekipi, kad se oko njih vrte razni, razvlače ih, vodaju, izvlače... dok traje prvenstvo i remeti koncentraciju.
To mi je malo zasmetalo. Jesmo, ponovit ću, odigrali genijalnu utakmicu protiv Slovenije, ali su se pojedinci tako ponašali i stvorili sliku u javnosti kao da je Prvenstvo već završeno tom pobjedom.
A uvijek je bilo ljudi koji su to radili zbog svoje samopromocije.
Objektivno, oni nemaju veze ni sa reprezentacijom ni sa ovim sportom, ali, eto, nađu se tu da sebi pripisuju nekakve zasluge.
Pustite ekipu i stručni štab na miru da rade, nemojte ih razvlačiti, dekoncentrirati.
To mi je malo zasmetalo, sve ostalo bilo je dobro. Momci su odigrali koliko su mogli, možda smo mogli i više, ali i manje, nikad se ne zna.
Uglavnom, reprezentaciji i stručnom štabu kapa dole, sad se treba okrenuti nastavku kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo“.
Za historijski nastup na Svjetskom prvenstvu sprema se reprezentacija koju ste i vi nekada vodili. Šta možemo očekivati od naših košarkašica koje 22. septembra počinju učešće na šampionatu u Australiji?
„Upozoravam da tu ne treba praviti grešku kao sa seniorima, znači treba ih pustiti na miru da rade i igraju.
Koliko god da naprave, a nadam se da će nam osvjetlati obraz, treba im čestitati i bodriti ih“.
Katastrofalan odnos
Vi ste upozoravali na katastrofalan odnos državnih institucija prema našem sportu.
Da li mi uopće imamo pravo tražiti i očekivati od naših reprezentacija neke uspjehe znajući finansijske probleme s kojima se suočavaju?
„Generalno, bh. sport je dijametralno suprotan od našeg života u ovoj državi. Žao mi je što je u sjeni i malo se spominje ženska odbojkaška reprezentacija.
Cure spavaju u podrumu hotela, a po drugi put zaredom izbore plasman na Evropsko prvenstvo. To treba podvući.
A nisam čuo od tih samopromotora iz Kelna da je ijedan napisao nešto za ove cure, a one su napravile fantastičan posao“.
Znači li to da, nažalost, takvi rezultati bh. sportista više predstavljaju incident nego nešto normalno?
„Normalno? Nije to normalno, nego, a ovo upućujem onima koji su nadležni za sport i njegovo finansiranje, gospodo draga, to nije normalno to je abnormalno.
Naše odbojkašice u takvim uslovima odu u Grčku i dobiju jednu Grčku koja je, ako ništa drugo, ozbiljna država koja ulaže u sport.
To je abnormalno, sve ovo što rade naši momci i djevojke. Zar je normalno da naša reprezentacija ide na Evropsko prvenstvo i to s argumentima, a da se tretira kao da ide na ekskurziju?
Sve što naši sportisti rade nije normalno, to je incident, svjetsko čudo, stvarno ne preuveličavam. I tako će ostati sve se dok oni koji odlučuju u državi budu ponašali tako da ih treba moliti da pomognu reprezentaciji, a ne da im je to obaveza. Da za to, na koncu, primaju plaću, od našeg novca...“.
