Zaboravili smo jer se u ovoj državi biraju pamćenja i sve zaboravlja, a bilo je to prije nekoliko godina – kako je u ''kuhinjsko trpezarijskom bloku'' jedne vojarne snimljen miš.
Mediji su tada objavili kako im je dostavljena ''užasna snimka'' iz vojarne, kako je izvor koji je poslao snimku na kojoj se ne vide vojnici kako stoje u strahu na stolicama kao domaćica iz najpoznatijeg crtića o mačku i mišu, kratko rekao ''Ovo je užas!''.
Gmaz na papiriću
Smijali smo se tada i užasu i strahu vojnika od miša i posvjedočili još jednom kako je mala životinjica dokazala koliko je nagrizen sustav kojeg su puna usta onih koji ne znaju ubiti miša nego samo kačiti bezbroj stvari mačku o rep.
Smijali smo se i nedavno kad je zmija, još uvijek neidentificirana, upala u zgradu Parlamenta Federacije BiH te odgodila sjednicu federalnog Doma naroda koji ne uspijeva obraniti narode od političkih nepravdi niti sebe od gmaza koji je izbačen na papiriću iz hrama federalne demokracije.
Digla se galama, raspravljalo se o hrabrosti i veličini zmije, onako kako se nikada nije raspravljalo o predugojezičnom spominjanju zmija pod tim krovom.
Prikazana je snimka i zatražena je istraga baš kao što je nakon miša u vojarni, koji se nije usrećio hranom koju je zatražio u kantini, rečeno da će se krenuti u proces utvrđivanja činjenica. Utvrđeno, naravno, nije ništa osim da je sustav, osim za sitne prevare i krupna trošenja proračunskih novaca, šupalj za glodavce i gmazove.
Pored toga, još nam je jednom potvrđeno, a to kao potpuno omamljeni birači zaboravljamo jer se ovdje, da ponovimo, biraju pamćenja i sve zaboravlja da su na najvažnijim poslovima neradnici koji samo traže načina da izbjegnu jedan radni dan i donošenje odluka.
Iz ciklusa u cirkus
Upadali mačke, miševi i glodavci u zgrade, koje će se energetski uvrstiti u još jednu peračinu para, ili ne, posao u tim zgradama uvijek će biti na zadnjem mjestu.
Svjedočimo tako iz izbornog ciklusa u izborni cirkus kako se trkači u četverogodišnjim stazama uvijek umore negdje u trećoj godini pa onda razvlače zdrav razum po poslovnicima, zakazivanjima i otkazivanjima sjednica, točkama dnevnih redova i svim onim malim tajnama velikih majstora političke kuhinje u kojima se kupuje vrijeme i prokuhava novac.
Ništa se, pisalo se o tome i pisat će se, a da opet ponovimo jer se ovdje biraju pamćenja i sve zaboravlja, neće promijeniti do sljedećih izbora i samo će najluđi i oni po službenoj dužnosti nastaviti slušati natezanja i traženje da se utvrde sve činjenice za sve naše šupljine.
Politička kriza u Bosni i Hercegovini, koja tinja od kad smo rat zamijenili potpisom za provođenje mira, ovog je puta puno glasnija. Budalaština u svijetu otela se kontroli pa ni bijeg više nije rješenja a i svaki mali trzaj negdje tamo što naša djeca ne znaju naći na karti, protrese društvo ovdje novim, višim cijenama ili novim prijetnjama da naša nesigurnost postane sastavni dio jedne veće, ružnije priče.
Nećemo daleko
Novi svjetski rat ili već traje ili samo što nije a nama je ostala samo priča kako smo nekada bili dobri, puni razumijevanja za druge i drugačije i kako su nas neke nevidljive sile omađijale pa smo svoja srca stavili pred nišane.
U međuvremenu nismo ništa naučili ni iz svojih ni iz tuđih grešaka osim birati pamćenja, sve zaboravljati i pretvarati se da u našim mrežama nema mjesta za velike ribe, da nam miševi i zmije nisu pojele hrabrost a zvijeri u foteljama svo vrijeme koje smo imali da shvatimo da s nedoraslim ljudima nećemo daleko.
Da ponovimo, iako ćemo zaboraviti, neće se preplašeni od miševa i nekažnjeni za zmije, maknuti s mjesta sve do nove izborne priče i neće funkcionirati silne razine vlasti i lažne koalicijske ljubavi sve do nekih novih dogovora.
A onda će i oni propasti i tražit će se da se utvrde činjenice i otkrije od kud nam još jedna rupa u sustavu.