Prilikom posjete jednom gradu, san svakog putnika je da sa jedne tačke (vidikovca) ima pogled na cijeli grad kako bi ga što lakše 'obgrlio', upoznao i pojmio. Još kad se taj vidikovac nalazi u samom centru grada, onda je to pun pogodak.
Sve one koje je put ikad naveo u Sarajevo, sigurno su čuli za čuvenu terasu sa pogledom na grad. Nalazi se u neposrednoj blizini Vječne vatre, na spoju glavnih sarajevskih šetnica - Ferhadije i Titove ulice, na desetom spratu njastarijeg sarajevskog nebodera.
Nazvan je Vakufski neboder, s obzirom na to da je Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini vlasnik objekta, a također je poznat pod nazivom JAT-ov neboder, zato što su se na njegovom vrhu nalazile velike reklame Jugoslavenskog aviotransporta, čiji je skraćeni naziv bio JAT.
Danas posljednja četiri sprata ovog solitera zauzima hotel Hecco Deluxe, iz čijih petnaest luksuznih apartmana se pruža prekrasan pogled na grad. No, znamo li da se nekada, u davna vremena, na tom mjestu nalazila džamija sa mezarjem?! Vjerovatno nekolicina vas. Sad se vjerovatno pitate i da li je neboder izgrađen na kostima mrtvih?
Ne, ovo nije nikakva horor priča od koje se ledi krv u žilama. Ovo je priča o vakufskom projektu koji je trajno obilježio panoramu grada, ali i koji nikada nije ostvario prvobitnu funkciju.
Ali krenimo redom. Vratimo se u davno 16. stoljeće kada je na ovom lokalitetu stajala džamija Ćemaluša.
Period pred II svjetski rat
Na mjestu današnjeg nebodera do pred Drugi svjetski rat stajala je džamija Hovadže Kemaludina koja je više od 425 godina (prvi put se spominje 1515. godine) služila klanjačima. Bila je poznata po kamenoj munari s lijeve strane, što je prava rijetkost, i veoma lijepom enterijeru sa umjetnički izrađenim drvenim stropom i raznobojnim vitražima. Zbog njenog graditelja Kemal-bega, narod ju je prozvao Ćemalušom (Kemal-Ćemal). Spadala je među ljepše i umjetnički posebno dekorisane džamije u Sarajevu.
Uz džamiju se prostiralo oveće groblje, ograđeno zidom, koje datira još iz vremena osvajanja Bosne. U haremu Ćemaluše ukopavani su članovi porodica Hadžimusić, Novo i Dženetić. Džamija je pred kraj svog postojanja bila u ruševnom stanju te je naposlijetku i srušena 1940. godine.
Da prostor ne bi bio neiskorišten i kako ne bi izgubio zemljište, Vakuf je na ovom lokalitetu odlučio sagraditi prvi sarajevski neboder.
Oko rušenja džamije razvila se bila žustra polemika. Jedni su bili za njeno rušenje i izgradnju nebodera, a drugi protiv. Tadašnji vrhovni šerijatski sudija Ali Riza Prohić ovako je pisao: "… one koji zagovaraju ukidanje rečene džamije argumentiraju sa rentabilnošću, pošto će se vele na njezinom mjestu podići jedna velika vakufska građevina, neki neboder, u kojem će se urediti prostorija za džamiju a na vrhu postaviti zvučnik za ezan. Lijepe li džidže za djecu. Zar neće buduće generacije moći naći lakše izgovore da pretvore džamijske prostorije u lokal, kafanu, birtiju kada im se u izgled stavi rentabilnost." (Gazi Husrev-begova biblioteka u Sarajevu, Arhiv IZ, zbirka Varia, V-22-4_1940).
Čak je zatražena i donesena fetva - zakonska izjava u islamu koju izdaje reisul-ulema, a kojom se rušenje opravdava.
Tadašnji sarajevski reisul-ulema i Muftija Mustafa Hilmi je 22. marta 1940., izdao fetvu koja glasi: "Na groblju u kojem su mrtvi davno pokopani i u zemlju se pretvorili, dozvoljeno je zgradu graditi. Prema tome mrtvi, koji su nedavno pokopani i nijesu se u zemlju pretvorili, mogu se sa znanjem njihove verese i njihovih velija na drugo mjesto prenijeti, ako to potreba i korist (vakufa i zajednice) traži".
Vakufska direkcija Islamske zajednice stoga je odlučila džamiju porušiti, mezarje izmjestiti, te na ovoj, veoma atraktivnoj lokaciji izgraditi prvi neboder u Sarajevu.
Bio je to jedan od najvećih projekata Vakufske direkcije otkad je ustanovljena. Bio je pravi balast za Islamsku zajednicu jer je bio enormno skup, a donosio je samo gubitke. Velika su očekivanja bila od ovog projekta i s mnogo muke se dočekao početak gradnje.
Gradnja nebodera
Vaufska direkcija je 29. februara 1940. godine zatražila odobrenje za izgradnju od Drinske banovine uz dostavljen projekat jednog dijela zgrade sa 13 etaža. Vakufski upravnik, 7. oktobra te godine, obavještava da je prizemlje zgrade završeno i traži 'građevno uvjerenje' za neboder.
Neboder je građen dugo i mukotrpno, uz velika sredstva u gotovini i još veća kreditna zaduženja. Do početka Drugog svjetskog rata za gradnju je uloženo oko 8.000.000 dinara.
Projektanti su bili braća Muhamed i Reuf Kadić, arhitekti koji su se školovali u Pragu.
Tokom Drugog svjetskog rata gradnja je zaustavljena, a nastavak je krenuo poslije rata kada je uloženo dodatnih 19.000.000 dinara.
Izgradnja objekta je završena 1947. godine, a zaustavljena je na dvanaest spratova.
Građevinsko preduzeće 'Graditelj' potraživalo je 1950. godine još 5.300.000 dinara. Kada bi se i ova suma isplatila, Vakufska direkcija bi bila zadužena za dogradnju nebodera kod komunalne banke sa nepunih 25.500.000 dinara. Za otplatu toga duga kao i za režijske izdatke za održavanje zgrade i centralnog grijanja vakuf bi morao, i pored prihoda od najamnine, posuđivati nova sredstva tako da bi do konačne otplate zajma ukupno ulaganje za ovaj neboder dostiglo basnoslovnu cifru od 60.000.000 dinara.
Sve ovo navedeno je u izvještaju podnesenom na zasjedanju Vakufskog sabora za BiH 1950. godine a kojeg smo pronašli u Arhivu Gazi Husrev-begove biblioteke.
Naposlijetku, Saborski odbor je zaključio da ponudi Vakufski neboder sa svim njegovim dugovanjima i eventualnim potraživanjima Izvršnom odboru Narodnog odbora grada Sarajeva u vlasništvu države, u zamjenu za zgradu bivše Šerijatske sudačke škole.
Tako je Vakufski neboder ustupljen društvenoj zajednici, a da Vakufu nije bila vraćena ni zgrada sudačke škole, čime je Islamska zajednica ostala i bez Ćemaluša džamije i bez Vakufskog neobodera (Upravljanje vakufima u BiH 1847-2017.)
Stil gradnje
Betonska konstrukcija s tornjem visoka 40 metara ispunjena je ciglama i zelenom fasadom.
Objekt se zasniva na kubizmu i neplasticizmu, a ta slobodna i čista forma daje pravo da su braća Kadić polako u Sarajevo i njegovu arhitekturu počeli da uvode pravac minimalizma. Ljepota objekata koje su braća Kadić pravili je u tome što su neprimjetni upravo zbog svog prepoznatljivog stila.
I ova zgrada izgleda potpuno neprimjetna, iako iskače iz ambijentalnog prostora.
U doba gradnje, ovaj objekt predstavljao je jedan od najreprezentativnijih i najopremljenijih u gradu. Zgrada je imala liftove, ali nije završena po projektu braće Kadić. Vjerovatno su se nove vlasti SFR Jugoslavije prepale visine objekta, pa je skraćen za tri etaže.
Na devetom spratu, broju koji ima značaj u islamu, nalazi se poznata terasa, galerijski izvedena oko tornja. Ona podsjeća na šerefet minareta. Na njoj su zbog prekrasne panorame grada često snimani muzički spotovi, ali i scene mnogih filmova.
Vakufski neboder tako je postao još jedno futurističko obilježje grada, kojem takvih simbola nije nedostajalo.
Današnja svrha
Danas posljednja četiri sprata ovog solitera zauzima hotel Hecco Deluxe, iz čijih petnaest luksuznih apartmana se pruža prekrasan pogled na uže središte Sarajeva.
Posjet restoranu Hotela, koji se nalazi na desetom spratu nebodera, dozvoljen je i onima koji nisu gosti hotela, pa je ovaj vidikovac savršen za sve one koji žele doživjeti odličan pogled na Sarajevo, a da pri tome ne moraju napuštati uže središte grada.
Ipak, nakon svih ovih godina pokazalo se da neboder nije u idealnom stanju te su građani imali priliku svjedočiti jednom nemilom događaju kada je nedavno otpao dio fasade sa zgrade i tom prilikom je povrijeđena žena. Gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić tada je prozvala upravitelje zgrada i vlasnike privatnih objekata i poručila da su "i jedni i drugi dužni i nadležni da se brinu o fasadama i drugim dijelovima objekata kako se ovakve situacije ne bi dešavale".
Grad Sarajevo je završio čitav niz projekata, jer su svjesni potrebe rekonstrukcije, ne samo iz estetskih, nego i sigurnosnih razloga, poručila je tada gradonačelnica Karić, a Jatov/Vakufski neboder je upravo jedan od projektom rekonstrukcije obuhvaćenih objekata.
Grad Sarajevo je završio projekat rekonstrukcije Jatovog nebodera, a radovi su procijenjeni na preko milion KM.