Croatia Infiltration je ekipa prijatelja koji snimaju dokumentarce o zanimljivim i često napuštenim lokacijama u Hrvatskoj i okolnim zemljama. Nedavno su posjetili objekt 505, jugoslavenski napušteni vojni aerodrom i najskuplju vojnu tajnu bivše Jugoslavije i snimili vrlo uspješnu epizodu 'Infiltrationa'. Mihovil, Matija, Vjeko i Josip ispričali su za Net.hr početke svog projekta.
- Šta vas je sve spojilo, kako ste se upoznali?
Upoznali smo se nakon što je Mihovil pokrenuo projekat "Croatia Infiltration" u obliku bloga. Josip je naletio na blog te se javio mailom, Matija i Mihovil su bili kolege na fakultetu, a Vjeko je dugogodišnji prijatelj koji se bavi videoprodukcijom; kada smo odlučili krenuti u smjeru videa priključio se timu.
U početku je motivacija bila čista znatiželja. Krenuli smo jer nas je zanimalo šta ima i kakva je situacija u objektima u našoj blizini u kojima ljudska noga nije dugo kročila. Tu smo otkrili ljubav prema fotografiji te smo se praksali kroz godine istraživanja po Hrvatskoj.
U novije vrijeme, s obzirom na to da smo završili fakultete, odlučili smo napraviti naš online video-dokumentarni serijal. Danas je to i dalje radoznalost, ali s malom dozom posla. Kao tim radili smo kao freelance asistencija i organizacija lokacija za inozemne produkcije na ovakvim mjestima i tu smo dobili puno uvida u filmski svijet. Sada smo odlučili sve to znanje uložiti u naš projekt i vidjeti dokle ćemo dogurati.
-Jeste li ikad bili u nekoj opasnoj situaciji? Znamo da ste bili u Černobilu, ali jeste li ikad bili u Hrvatskoj na nekoj opasnijoj lokaciji?
Ekspedicije su dosta opasne, posebno po Hrvatskoj, jer su često na vrlo nepristupačnim mjestima, minski sumnjivim područjima ili na vrhovima planina gdje je teško pozvati pomoć ako se nešto ozbiljno dogodi. Mi se ovim bavimo od 2008. godine, prošli smo sve što se može proći u Hrvatskoj, pomogli razviti svijest o ovom hobiju. U početku smo bili doslovno jedina grupa, danas ih ima na desetke.
U Hrvatskoj su najveće opasnosti minirana područja. S time smo imali najviše problema i, realno, nikad nije ugodno biti u blizini takvih mjesta. Osim toga, imali smo par susreta s divljim životinjama u prirodi. U inozemstvu je bilo raznoraznih situacija.
U Mađarskoj su više-manje sve lokacije imale zaštitare i pse, tako da smo se morali šunjati pored patrola. Sve u svemu, vratili smo se živi, s jako dobrim materijalom! Opasnost je dio ovog hobija, ali ako se planira neko baviti ovim treba stvarno uložiti u dobru opremu i raditi to par godina na manjim lokacijama kako bi dobio neku praksu – ovo u inozemstvu je baš haos.
-Je li vam se ikad prilikom istraživanja i snimanja dogodila neka povreda?
Na svu sreću, nije se dogodilo ništa opasno jer jako pazimo na sigurnost. Bilo je eventualno par posjekotina...
-Željava je drugačija od prijašnjih epizoda vašeg istraživanja, u kojem smjeru ste se odlučili kretati?
S obzirom na to da smo prvo krenuli snimati lokacije u inozemstvu - Bosna, Mađarska, Italija, Portugal, Fukušima i Černobil, nismo bili sigurni hoćemo li uopće uspjeti ući u većinu lokacija, a kamoli ih snimiti kako treba. Odluka je pala da idemo na najjednostavniji gerilski način snimanja, dva fotoaparata i mikrofon za zvuk - zbog toga je naglasak u dosadašnjim epizodama bio više na avanturi.
Koristili smo bolje kamere, rasvjetu, opremu za tonsko snimanje i najvažnije od svega, mogli smo biti po nekoliko dana na lokaciji i snimiti u miru kako spada cijelu stvar - nije bilo žurbe. Zato se osjeti takav drastičan skok u kvaliteti. Daljnji smjer je raditi jako na kvalitetnom contentu i tako prikazati svoju strast i historiju u najboljem mogućem svijetlu.
-U avionu Dakota na putu prema aerodromu Željava gotovo ništa nije ostalo. Koliki problem su ljudi koji posjećuju takve lokacije i kradu dijelove?
Nažalost, velika većina napuštenih lokacija u Hrvatskoj je kompletno devastirana i pokradena. Većinom sve vrijedno uzmu sakupljači sekundarnih sirovina. Velika razlika je otići u inozemstvo gdje je i dalje moguće pronaći napuštenu palaču ili dvorac koji još uvijek ima stare umjetnine i predmete koji su netaknuti. Takve lokacije posebni je gušt snimati jer je lagano prenijeti atmosferu i historiju takvog mjesta samo iščitavajući detalje i tragove koje pronalazimo unutra. Lokacije u Hrvatskoj imaju svojih čari, većinom imaju jako zanimljivu historiju i priče koje se vežu uz njih.
-Vidjeli smo policajce koje ste susreli na Željavi, jeste li ikada imali problema s policijom tokom infiltracija?
Mi smo radili s više stranih produkcija na Željavi te smo upućeni kako legalno posjetiti ovaj objekt kao i sve druge. Uvijek im se najavimo da dolazimo i kažemo im naš plan i koliko dugo planiramo snimati. Policajci u videu su bili druželjubivi te su nam pokazali par zanimljivih objekata za koje ni mi nismo znali te nam tako pomogli da još bolje snimimo cijelu epizodu. Nikada nismo imali problema s policijom jer nikada ništa ne krademo i razbijamo, vide da nosimo hrpu snimateljske opreme te uvijek sve prođe odlično!
Ako je objekat kompletno zapečaćen, mi nismo ti koji će ga otvoriti da uđemo u njega. Uvijek postoji neki ulaz ili način na koji se može ući bez da se objekti devastiraju.
-Znate li se izgubiti na lokacijama koje posjećujete? Imate li neke taktike da se lakše orijentirate u zatvorenom prostoru?
Do sada se nismo izgubili niti na jednoj lokaciji. One jesu velike, ali uvijek se može pronaći put prema van.
Generalno, ako se izgubite u bilo kakvom labirintu, najbolja opcija je držati se jednoga zida i pratiti ga dok prije ili poslije ne nađete izlaz.
