Britanska glumica Aimee Lou Wood, poznata po ulogama u serijama White Lotus i Sex Education, progovorila je za britanski GQ o tome kako se osjeća zbog konstantnog fokusa medija i javnosti na njen izgled – tačnije, na njen razmak između zuba i izražen pregriz.
Iako mnogi hvale njen izgled kao osvježavajuće autentičan u svijetu Hollywooda, Wood priznaje da joj nije svejedno što se razgovori gotovo isključivo vrte oko njenog osmijeha, a ne oko njenog rada.
“Sretna sam što to nekima simbolizira bunt i slobodu, ali postoji granica,” rekla je 31-godišnja glumica. “Cijeli razgovor svodi se na moje zube, i to me pomalo rastužuje jer ne pričamo o onome što zaista radim.”
Wood trenutno glumi Chelseu, jednu od omiljenih likova treće sezone HBO-ove hit serije White Lotus, čije je snimanje održano u Tajlandu. Kaže da se osjećaj nesigurnosti javio još tokom snimanja, čak i prije emitovanja serije.
Jedan posebno upečatljiv trenutak bio je kada su joj rekli koliko se kreator serije Mike White borio da je HBO prihvati za ulogu.
“Neko mi je rekao koliko se Mike borio za mene. Rekli su: ‘Mora biti ona, bez obzira na to šta HBO kaže.’ To je rečeno iz najbolje namjere, ali moj mali mozak je odmah pomislio: ‘HBO me nije htio. Znam i zašto – zato što sam ružna. Mike je morao moliti: ‘Molim vas, pustite me da uzmem ružnu djevojku!’”
Glumica se prisjetila i trenutka sa seta kada joj je snimatelj pohvalio "čudan način trčanja" u jednoj sceni na plaži, misleći da je to glumačka odluka.
“Frank, snimatelj, kaže mi: ‘Taj izbor koji si napravila s tim čudnim trčanjem? To je genijalno.’ A ja u sebi mislim: ‘Frank, to je samo moj način trčanja.’”
Wood je otvoreno prokomentarisala i pitanje dvostrukih standarda u industriji, zapitavši se da li bi mediji jednako opsesivno komentarisali izgled nekog muškog kolege.
“Ne znam da li bi se o tome ovoliko pričalo da sam muškarac,” rekla je iskreno.
Njena iskrenost i ranjivost naišle su na snažan odjek kod publike, posebno onih koji se i sami bore s osjećajem nesigurnosti u društvu koje i dalje stavlja izgled ispred talenta.
Dok publika i dalje slavi njezinu autentičnost, Wood nam poručuje da biti “drugačiji” nije nedostatak – nego prednost, ali da bi konačno voljela da ljudi počnu govoriti o njenim ulogama, a ne samo o njenim zubima.
