Denis Zvizdić, predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH i potpredsjednik NiP-a u intervjuu za Raport govori o nastavku napada na ustavni poredak iz entiteta RS, zastoju BiH na evropskom putu, narušenim odnosima Trojke i HDZBiH, aferi 'Viaduct', Zakonu o budžetu…
Zanimljiv stav ima Zvizdić o tome kako bi Nebojša Vukanović mogao biti brzo imenovan za ministra sigurnosti BiH i za realizaciju tog plana neophodna je podrška državnih poslanika iz SDA.
Gospodine Zvizdić, prošla su tri mjeseca od početka udara na ustavni poredak BiH iz entiteta RS, a do danas osumnjičeni za ta djela za kojima je raspisana centralna potjernica uspješno izbjegavaju da se pojave pred državnim pravosudnim institucijama. Ko je odgovoran za to?
Očekujemo od pravosuđa BiH da djeluje u skladu sa zakonom, a od nadležnih organa, posebno policijskih agencija, da profesionalno, hrabro i beskompromisno izvrše naloge Suda BiH.
Svako neopravdano ili namjerno nepostupanje mora imati ime i prezime, jer selektivna pravda vodi ka potpunom urušavanju pravnog sistema.
Narušeni odnosi s HDZ-om i kako imenovati ministra sigurnosti
S obzirom na to da ste najavljivali mogući raskid koalicije s HDZ-om ukoliko predsjedavajuća Vijeća ministara BiH Borjana Krišto, ne uputi u proceduru imenovanje Nebojše Vukanovića za ministra sigurnosti BiH, a to se nije desilo, hoće li nakon prekida koalicije s SNSD-om, do toga doći i u slučaju HDZBiH?
Koalicioni odnosi na državnom nivou između Trojke i HDZ-a su ozbiljno narušeni, jer HDZ, suprotno činjenicama i logici, ali očito zbog ličnih i stranačkih interesa, nastavlja plesati taj perverzni politički tango sa Dodikom i SNSD-om, pokušavajući da u državnoj koaliciji zadrži rušitelje ustavnog poretka, deklarisane secesioniste i otvorene protivnike evropskih integracija.
U mojim ranijim izjavama sam se referirao na namjeru HDZ-a da nastave istovremeno sjediti u dvije koalicije, u jednoj sa SNSD-om, a u drugoj sa strankama Platforme, nastojeći da za svoje ideje imaju podršku i jednih i drugih. To smo pravovremeno prepoznali i onemogućili, što je demonstrirano na zadnjim sjednicama i Predstavničkog i Doma naroda, čime je pokazano da interesna koalicija SNSD-HDZ nema nikakav operativni kapacitet u Parlamentarnoj skupštini BiH.
Jedino što im preostaje su antiustavne i antiposlovničke blokade Doma naroda PS BiH.
Ali, ipak do imenovanja Vukanovića za ministra sigurnosti nije došlo.
U vezi sa imenovanjem gospodina Vukanovića, postoji nekoliko rješenja od kojih je najbrže i najefikasnije da zastupnici SDA u Predstavničkom domu PS BiH potpišu, zajedno sa zastupnicima Platforme, inicijativu za imenovanje gospodina Vukanovića.
To bi bila više nego dovoljna i opća i entitetska većina u Predstavničkom domu koja se ne bi mogla ignorisati niti od predsjedavajuće Vijeća ministara BiH, niti od OHR-a i predstavnika međunarodne zajednice.
Imajući u vidu državotvorni refleks koji ima SDA želim da vjerujem da se ova ideja može brzo realizirati.
Šta bi u stvari značilo da stranke Trojke raskinu koaliciju s HDZ-om na državnom nivou, kad HDZ BiH ionako proteklih mjeseci i u Vijeću ministara BiH i u PSBiH uglavnom glasa mimo stavova stranaka Trojke?
Raskid bi formalno označio kraj jedne faze političke saradnje sa HDZ-om koji se od tzv. nosioca evropskih integracija pretvorio u najvjernijeg sljedbenika i podržavaoca rušitelja mira i ustavnog poretka, otvorenih antievropejaca, secesionista i rusofila.
To je u potpunoj suprotnosti sa politikama mira, evropskog puta i ekonomskog napretka za koje se zalažu stranke Trojke i Platforme.
Odluka HDZ-a da u Vijeću ministara BiH i PSBiH glasa usaglašeno sa SNSD-om, a suprotno stavovima proevropski orijentisanih stranaka Platforme i opozicije, znači da su se, potpuno neracionalno, doveli u situaciju da su izgubili operativni kapacitet u Vijeću ministara i PS BiH.
Zašto su odlučili da im je Dodik važniji od integrativnih vanjskopolitičkih prioriteta BiH, očuvanja unutrašnje stabilnosti i ekonomskog napretka, je pitanje za rukovodstvo HDZ-a. Svima mora biti jasno da nikada neće biti realizirana ideja da se BiH skrene sa zapadnog kursa i usmjeri prema Moskvi.
Dakle, ne priželjkujemo kao stranke Trojke ili Platforme, scenarij raskida koalicije sa HDZ-om, ali nećemo biti dio bilo kakve koalicione kombinacije koja uključuje SNSD kojim upravlja njihovo trenutno stranačko rukovodstvo, i nastavit ćemo vrlo čvrsto insistirati na zaštiti ustavnog poretka, evropskim vrijednostima, vladavini prava, neophodnim reformama i ekonomskom razvoju, kao temama i ciljevima koji jesu i biće bazni preduvjeti za sadašnje ili buduće koalicije.
Blokade su realna prijetnja
Evidentno je da u junu neće doći do pomaka na evropskom putu BiH, stranke Trojke u Predstavničkom domu PSBiH nisu obezbijedile većinu za Prijedlog zakona o Sudu BiH, a nema je ni HDZBiH za svoj prijedlog tog zakona u Domu naroda PSBiH. Ima li izlaza iz te situacije?
Nažalost, neki politički akteri ne dijele viziju evropske BiH i sistemski blokiraju ključne reformske zakone.
Zakon o Sudu BiH je od strateške važnosti za pravnu sigurnost i evropski put, ali i dalje je talac političkih blokada i ucjena. Bez širokog političkog konsenzusa i bez jasnih stavova i pozitivnog pritiska međunarodnih partnera, ovakva pat-pozicija bi, kada su u pitanju određeni evropski zakoni, nažalost, mogla potrajati. Posebno, ako imamo u vidu antiustavnu blokadu Doma naroda koju sustavno i antiposlovnički provode zastupnici SNSD-a.
Mogu li blokade potrajati do narednih izbora?
Blokade su realna prijetnja, ali izlaz postoji — to je jasan pritisak domaće javnosti, međunarodne zajednice i uspostava nove državne koalicije: Platforma plus HDZ, koja bi imala većinu i u Vijeću ministara i u oba doma PS BiH.
Stranke Trojke i Platforme su i dalje otvorene za razgovore s partnerima koji žele funkcionalnu i evropsku BiH.
Važno je naglasiti da su zastupnici Platforme u Predstavničkom domu PSBiH, uz podršku kolega iz SDA i DF, usvojili u posljednja četiri mjeseca trinaest zakona, što je mnogo više od ukupnog broja usvojenih zakona u 2024.godini i što pokazuje da postoji politička volja i koalicioni kapacitet za realizaciju evropskih i reformskih obaveza BiH.
Nema ni pomaka na rješavanju problema s dugom po arbitražnoj presudi u slučaju 'Viaducta', zbog čega je dijelom na čekanju i državni budžet. Kakve posljedice mogu proizaći iz neusvajanja budžeta?
Dug po arbitraži 'Viaducta' ne može biti plaćen na način kako to, na prijedlog ministra finansija i trezora BiH, neargumentovano, a uporno kroz prijedlog Budžeta institucija BiH predlaže Vijeću ministara BiH.
Umjesto da je Vijeće ministara BiH odmah pristupilo izradi izmjena i dopuna Zakona o uplatama na jedinstveni račun i raspodjeli prihoda kojim bi bio definisan model da dug plaća onaj ko ga je prouzrokovao čime bi bilo riješeno plaćanje ove, ali i svih eventualnih narednih arbitražnih presuda, drsko i uporno se insistira na neodrživom i nezakonitom modelu da se dug isplati iz sredstava dobiti Centralne banke BiH.
Pretpostavljam da su ovo bili i osnovni razlozi zašto prijedlog budžeta BiH nije dobio podršku na sjednici Predsjedništva BiH.
Jedino ispravno rješenje je da Vijeće ministara BiH, s obzirom da se Vlada RS obavezala da će bezuvjetno isplatiti dug 'Viaductu' prema arbitražnoj presudi, obaveže Upravu za indirektno oporezivanje da prije prenosa sredstava sa jedinstvenog računa koja pripadaju bh. entitetu RS, dug po arbitražnoj presudi uplati direktno 'Viaductu' ili da sredstva doznači Ministarstvu finansija i trezora BiH da ono doznači sredstva 'Viaductu'.
Što se tiče Budžeta institucija BiH on, kao ključni dokument za funkcioniranje države, treba biti usvojen što je moguće prije, odnosno čim se steknu potrebni proceduralni i zakonski uvjeti. Brzina usvajanja Budžeta BiH ne može biti važnija od zakonske ispravnosti i strukturne logike prijedloga Budžeta.