Cezarova salata jedna je od najpopularnijih na svijetu i danas se u brojnim varijacijama može pronaći bilo kuda da krenete. Originalna Cezar salata bila je zamišljena kao finger food koji se sastoji od lista zelene salate, jaja, krutona, parmezana i posebnoga umaka s bijelim lukom, jajem i inćunima.
Zapravo, za ovo se predjelo tačno zna kada je i gdje nastalo… i nema nikakve veze s Julijem Cezarom ili bilo kojim drugim rimskim imperatorom. Autor ove omiljene salate je italijanski imigrant Cesare Cardini (koji se kasnije preimenovao u Caesara), koji je otvorio restoran u San Diegu početkom 20. stoljeća, ali zbog prohibicije promet je bio nikakav, pa ga je s bratom Alessandrom odlučio preseliti u Tijuanu.
To se pokazalo odličnim poslovnim potezom, Amerikanci su Caesar's Restaurant posjećivali u čoporima, a vikendom je bilo gotovo nemoguće dobiti mjesto. Na Dan nezavisnosti 1924. godine zalihe su se u kuhinji ispraznile, pa da spasi stvar Cesare je sam pripremio jelo za goste od onoga što je našao.
Od same je pripreme napravio show, a krcati restoran napeto je pratio kako na list salate slaže jaja i kockice preprženog kruha, riba parmezan i na karaju kreaciju zalijeva umakom od češnjaka. Gosti su ga nagradili pljeskom, a salatu je, kao uostalom i restoran, nazvao po sebi, odnosno imenom koje je dobio u Americi – Caesar. Salata koja se jede prstima i umače u umak brzo je postala hit.
Cezarovu salatu kao dijete s roditeljima je u Meksiku jela i Julia Child, kao i brojne zvijezde Hollywooda, a u Evropu je navodno stigla zahvaljujući glumici Wallis Simpson. Restoran postoji i danas u Tijuani, a ove se godine u njemu prigodno obilježava 100. rođendan vjerovatno najpoznatije salate na svijetu. U nastavku možete pogledati kako se prema originalnom receptu priprema Cezarova salata u njegovo mrestoranu.
Godine 1948. Caesar Cardini počeo je puniti svoj poznati umak u boce, a on se i danas prodaje pod imenom Cardini's Original Caesar Dressing. U Cezarovu salatu ne dolazi piletina ni inćuni, njih je navodno kasnije dodao Cesareov brat Alessandro koji je i tvrdio da je salatu osmislio baš on, ali nije bio jedini protiv čijih se kleveta borila Cesareova kćerka Rosa koja je nastavila voditi restoran nakon očeve smrti 1954. godine.
