Haos na granici između Poljske i Bjelorusije samo je najnoviji incident koji je natjerao vrh u Briselu da razmišlja o tome šta bi Evropska unija trebalo dugoročno da uradi po pitanju svoje unutrašnje sigurnosti, piše CNN u svojoj analizi.
Ova migrantska kriza, u kojoj je bjeloruski lider Aleksandar Lukašenko optužen da je usmjeravao izbjeglice na poljsku granicu, dogodila se dok su u istočnoj Evropi jačali strahovi zbog gomilanja ruskih trupa na granici Ukrajine.
Kako je zamišljena 'vojska EU'
Nedavne geopolitičke krize, posebno neuredno povlačenje trupa iz Afganistana, učvrstile su razmišljanje da se EU ne može u potpunosti osloniti na Sjedinjene Države ili NATO za svoju zaštitu.
Slučajno, navodi CNN, prvobitni nacrt za plan jačanja odbrene predstavljen je državama članicama EU ove sedmice.
"Strateški kompas za sigurnost i odbranu" je labav pregled načina na koji bi saradnja unutar bloka mogla funkcionirati. CNN navodi da su dobili u posjedi kompletan dokument.
Glavni prijedlog je da EU dobije kapacitet za brzo raspoređivanje do 5.000 vojnika za rješavanje brojnih potencijalnih kriza. Umjesto stalnih snaga koje podnose izvještaj komandantu u Briselu, ove grupe za brzo raspoređivanje bit će skup trupa iz svih država članica koje učestvuju, formirane za rješavanje određenog zadatka i kojima će se u toj misiji komandovati sa nivoa EU. Ti zadaci mogu se kretati od misije evakuacije, kao što je u Afganistanu, do očuvanja mira na granici ili humanitarnih misija.
U dokumentu se također govori o potrebi za zajedničkim pristupom u nabavci oružja, istraživanju i obaveštajnim poslovima, čime bi blok bio konkurentniji i efikasniji. Isto tako se navodi da bi se to postiglo, nacionalna i EU potrošnja morala bi se povećati i fokusirati se na popunjavanje praznina koje trenutno postoje u cijeloj EU.
Ne bi trebalo da učestvuje svih 27 zemalja EU, međutim, raspoređivanje trupa u ime EU zahtijevalo bi potpisivanje i uključivanje država članica, a detalji o tome kako bi to funkcioniralo tek treba biti definirano.
CNN ističe da euroskeptično ismijavanje ideje o "vojsci EU" ne znači nužno da je ovaj najnoviji prijedlog daleko od cilja iz 1999. godine (što je značilo da EU ima 60.000 vojnika spremnih za raspoređivanje u svakom trenutku).
"On je i dalje ambiciozan i, neobično za multilateralnu EU, prijedlog naširoko podržava svih 27 država članica", piše CNN.
Međutim, kako navode još uvijek je rano i postizanje dogovora o bilo čemu što je skupo za 27 zemalja koje se suočavaju sa znatno različitim sigurnosnim i fiskalnim problemima će biti daleko od jednostavnog.
Da bi stekao predstavu o tome gdje su glavešine u ovoj ranoj fazi, CNN je razgovarao s više od 20 zvaničnika EU, diplomata i političara iz cijelog bloka s ciljem da odgovori na pitanje koje su mnogi postavljali godinama: hoće li EU ikada imati svoju vojsku?
Opšta slika je da se svi slažu oko centralne tačke: Nešto se mora učiniti ako se Evropa želi sačuvati.
Pietro Benassi, ambasador Italije u EU, rekao je za CNN da, iako sve mora biti dogovoren od strane 27 nacija -- neke koje su "ustavno neutralne, [i] druge koje imaju različite ustavne i vojne stavove" -- on je uvjeren da je EU može "izgraditi zajedničku stratešku kulturu" i da će plan dati zamah u tom cilju.
Ovo mišljenje, ili neku njegovu verziju, dijelili su gotovo svi s kojima je CNN razgovarao. Međutim, postoje dugogodišnje podjele koje će neizbježno usporiti taj zamah.
Najzanimljivija zemlja je bez sumnje Francuska. Predsjednik Emmanuel Macron nije krio svoj san o jačoj Evropi s većom integracijom u vanjskim poslovima. Čak je pozvao na "pravu evropsku vojsku" kako bi se smanjila potreba Evrope za zaštitom NATO-a kojim predvode SAD.
Trenutni cilj je da se Strateški kompas usaglasi u martu, dok Francuska bude predsjedavajuća EU. Ali Macron bi možda želio da 'prerano stavi šampanjac na led', jer su mnoge njegove evropske kolege manje zaluđeni kada je u pitanju odbrana.
Najvažnije je da su neke u istočnoj EU - zemlje poput Poljske, Estonije i Litvanije - za taj plan, ali samo ako se u formalnom sporazumu konkretno pominje prijetnja koju predstavljaju Rusija i u manjoj mjeri Kina.
Trenutno, dokument se bavi pogoršavanjem odnosa EU sa njenim susjedom, ali također kaže da "zajednički interesi i zajednička kultura zapravo povezuju EU i Rusiju" i da će se i dalje baviti "Rusijom u nekim specifičnim pitanjima o kojima mi imaju zajedničke prioritete."
Istočne države su takođe izrazile zabrinutost zbog bilo kakvog plana koji bi potkopao NATO.
Slično zabrinuti za Rusiju su i Skandinavci. Diplomate i zvaničnici ovih zemalja objasnili su da smo "u ovom dijelu svijeta u stvarnom riziku od Rusije" i jasno stavili do znanja da "transatlantski savez treba ojačati kao dio bilo kojeg šireg plana EU".
Više zvaničnika, diplomata i političara reklo je da vjeruju da je Macron glavna zapreka, nerado upirući prstom u Rusiju.
Dalje, takozvani "štedljivi". Ovo nije potpuno ista „štedljiva četvorka“ – Danska, koja je isključila Strateški kompas, Holandija, Austrija i Švedska – koja je otežala život EU kada je prošle godine potpisala svoj Covid paket.
Međutim, zvaničnici iz nekih od ovih zemalja izrazili su zabrinutost da trupe dodijeljene timovima za brzo raspoređivanje nikada neće biti upotrijebljene, da će na tu akciju biti uložen veto i da bi cijela stvar završila kao bacanje novca koji je potkopavao NATO.
Njemačka kao posljednji dio slagalice
Poslednji dio slagalice je Nemačka.
Najbogatija zemlja EU još uvijek pregovara o svojoj sljedećoj koalicionoj vladi, a zvaničnici kažu da je vrlo teško predvidjeti koliko će Berlin biti 'za' u narednoj godini.
Jedan njemački diplomata rekao je za CNN: "Još uvijek ne znamo ko će voditi odbranu. Čini se vjerovatno da će to biti socijalisti, koji će biti voljni da daju male doprinose na stvari kao što su terenske bolnice i ne angažovanje u inostranstvu kao što je Francuska, mislim, To bi moglo biti stvarno neslaganje."
Uprkos svim potencijalnim zamkama, postoji iskreni optimizam da se te razlike mogu premostiti ako svi postanu realni i ozbiljni.
Rasa Juknevičiene, član Evropskog parlamenta i bivši ministar odbrane Litvanije, kaže da je "samo EU u stanju da riješi" hibridne prijetnje s kojima se suočava od neprijateljskih aktera u Rusiji i Kini. Međutim, ona izražava zabrinutost da ako se blok ne može dogovoriti o pitanjima koja se kreću od kibernetičke sigurnosti, vojnih sposobnosti, "realnijeg pogleda na Rusiju" i, prije svega, potrošnje, onda će "to biti kao što Greta Thunberg kaže, samo bla bla bla."
Bivši finski premijer Alexander Stubb smatra da je obnovljeni entuzijazam Brisela za sigurnost "blagovremen, važan i realan. SAD neće zauvijek podržavati evropsku sigurnost".
On kaže da ako Evropa želi da postane ozbiljna u pogledu zaštite sebe "treba da shvati da je granica između rata i mira zamagljena… meka moć je naoružana i postala tvrda moć. Vidimo da se tražioci azila koriste kao oružje Vidimo da se informacije, trgovina, energija i vakcine koriste kao oružje."
EU je uglavnom dobila aplaudiranje zbog iskrenog obima svojih ambicija, a analitičari se nadaju da će uspjeti postići značajan dogovor o jednom od najtežih pitanja u evropskoj diplomatiji.
Velina Čakarova, direktorica Austrijskog instituta za evropsku i sigurnosnu politiku, priznaje da će postizanje konsenzusa biti dug proces, ali da se može vidjeti pozitivan pomak.
"Kada bude odobren… postojat će konkretni pravci u kojima bi EU i države članice trebale ići kada je riječ o stvaranju partnerstava i saveza, jačanju sposobnosti, stvaranju otpornosti u ključnim domenima i sektorima i konačno postizanju brze i efikasne krize. upravljanje zasnovano na zajedničkoj strateškoj procjeni zajedničkih prijetnji."
To bi bilo izvanredno postignuće. Iako nije vojska EU za kojom su mnogi čeznuli ili su se bojali – ovisno o vašoj perspektivi – osvježavajuće je vidjeti države članice tako široko na istoj stranici o pitanju koje se očito treba pozabaviti.
Međutim, ovo je zaista početak procesa i mnogo je politike kroz koju treba proći - uključujući francuske izbore sljedeće godine koji bi mogli izbaciti Macrona, glavnog navijačica, s funkcije.
Na stolu previše para i političkog kapitala
A politika je često ono što ruši najbolje planirane planove Brisela.
Steven Blockmans, direktor istraživanja u Centru za evropske političke studije, kaže da "da bi točak krenula na put, države članice će morati ostaviti po strani svoje domaće brige o krvi i blagu i pustiti da prevladaju zajednički sigurnosni interesi. Svaka pojedinačna država članica stoga bi mogao odgoditi ili staviti veto na raspoređivanje zbog takozvanih 'vitalnih' pitanja nacionalne sigurnosti."
Uprkos svim pozitivnim zvucima sada, sasvim je moguće da kada se svih 27 lidera zatvori u prostoriju kako bi razgovarali o ovom prijedlogu, goli nacionalni interes i prijašnje zamjerke preuzmu maha i ovaj plan bude razvodnjen ili odložen.
I dok je najviši vrh u Briselu i dalje optimističan da je ovaj plan dovoljan kompromis da se izbjegne takva razdražljivost, kada je ovoliki novac na stolu i politički kapital u pitanju, diplomatija, kompromis i jedinstvo lako mogu propasti.
Što bi za EU teško da bi bilo prvi put, zaključuje CNN.
