Odlično Europsko prvenstvo sa nikad boljim i zanimljivijim utakmicama ulazi u svoju završnu fazu. Može se reći da smo na ovom Euru mogli svjedočiti svim ljepotama i grozotama koje nam nogomet može podariti. Od teških povreda, srčanih udara do velikih preokreta i nevjerovatnih iznenađenja. Ovaj Euro je imao sve što jedno takmičenje čini spektakularnim.
Već danas nas očekuje nastavak tog spektakla, kada se u prvom polufinalu na Wembleyju sastaju Italija i Španija, a 24 sata kasnije na istom mjestu sastat će se Engleska i Danska.
Teško da bi nekoga naslov Engleske, Italije ili Španije pretjerano iznenadio, ali u ovoj konkurenciji eventualna titula Danaca bila bi prava senzacija. No u svakom slučaju puno manja od one koju su prije točno 29 godina na Euru u Švedskoj priredili njihovi sunarodnjaci, piše Index.hr.
Današnja Danska bila je "dark horse" mnogih analitičara uoči početka Eura, ali ona strahota s Christianom Eriksenom potpuno je šokirala tu reprezentaciju i na kladionicama joj znatno smanjila izglede. No čvrsti, borbeni i na trenutke iznimno atraktivni Danci pokazali su veliki momčadski duh i srce, provukli su se kroz svoju skupinu i onda preko Walesa i Češke stigli u polufinale.
Jugoslaviji 11 dana prije prvenstva zabranjen nastup
Tadašnja Danska, ona iz 1992. godine, nije bila ni na mapi Europskog prvenstva. Doslovno. Umjesto nje u Švedskoj je trebala biti Jugoslavija, koja je osvojila prvo mjesto u kvalifikacijskoj skupini s Danskom, Sjevernom Irskom, Austrijom i Farskim otocima. "All-Star" Jugoslavija, sa Šukerom, Bobanom, Prosinečkim, Pančevim, Savičevićem i ostalima, bila bi jedan od favorita za naslov prvaka, ali samo 11 dana prije turnira raspadnutoj državi koju je rasturao krvavi rat zabranjen je nastup na Europskom prvenstvu.
I tu u priču upada Danska.
Umjesto Jugoslavije, na čijem teritoriju je osuđeni ratni zločinac Ratko Mladić dva mjeseca prije početka Eura počeo skoro četverogodišnju opsadu Sarajeva, a nešto ranije su u Vukovaru, Škabrnji i ostalim gradovima počinjeni nezamislivi zločini, UEFA je u Švedsku pozvala Dansku. Momčad Richarda Mollera Nielsena završila je kvalifikacije za Euro s bodom iza Jugoslavije (tad je pobjeda vrijedila dva boda) i logična odluka bila je da na Prvenstvo odu upravo Danci.
Legenda kaže da je danske nogometaše poziv izbornika da se spakiraju i pojave na Euru zatekao na plaži, godišnjim odmorima i u ostalim nenogometnim aktivnostima i da je momčad bila sastavljena od prosječnih ili ispodprosječnih igrača. No čak 13 od 20 nogometaša, koliko će Nielsen povesti u Švedsku, igralo je u danskoj Superligi, u kojoj su do kraja prvenstva ostala dva kola. Kim Vilfort, čovjek koji će mjesec dana kasnije učiniti nezamislivo, tri dana prije prve utakmice s Engleskom je s još dvojicom suigrača igrao prvenstvenu utakmicu za Brondby protiv Frema.
Taj isti Brondby je godinu dana ranije dogurao do polufinala Kupa UEFA-e gdje je tijesno izgubio od Rome, a na kraju te sezone golman Peter Schmeichel, čiji sin Kasper će u srijedu braniti protiv Engleske, prešao je u Manchester United.
"Možda nismo bili pretjerano atraktivni, ali smo imali puno jako kvalitetnih igrača", rekao je Vilfort.
Iako uopće nije bila neozbiljna, danska reprezentacija godinu i pol dana ranije bila je problemima. U kvalifikacijama za Euro Danci su izgubili šansu nakon što su na startu u Sjevernoj Irskoj remizirali i onda izgubili kod kuće od Jugoslavije, nakon čega su ostali bez svoja dva najbolja igrača. Legendarna braća Laudrup, Michael i Brian, posvađali su se s izbornikom i napustili su reprezentaciju. Danska do kraja kvalifikacija nije uspjela stići Jugoslaviju iako ju je pobijedila u Beogradu.
"Pred kraj kvalifikacija smo spojili nekoliko jako dobrih utakmica i to nam je dalo samopouzdanja kad smo saznali da idemo na Euro", kaže Vilfort.
Najbolji igrač odlučio da su preslabi
Njegov entuzijazam nije dijelio Michael Laudrup, kojeg je Nielsen, nakon što je Danska dobila poziv na Euro, nazvao i rekao mu da se vrati u reprezentaciju. Laudrup je smatrao da njegova reprezentacija nema nikakve šanse i odlučio je ostati na odmoru, a njegov brat Brian se ipak odazvao. Teško netko može kriviti Michaela jer je Danska upala u grupu smrti s Francuskom, Engleskom i domaćinom Švedskom, dok su u drugoj skupini bile Njemačka, Škotska, Nizozemska i ZND, Zajednica bivših sovjetskih republika.
Niko u toj konstelaciji snaga nije davao baš nikakve izglede momčadi Richarda Mollera Nielsena, koji je, da stvar bude bolja, sasvim slučajno postao danski izbornik. Na njegovom mjestu trebao je biti Nijemac Horst Wohlers, kojeg je danski savez službeno i predstavio 1990. godine. Problem je bio što ni danski savez ni Wohlers nisu znali da Nijemac ima specifičan ugovor s Uerdingenom, koji nije mogao samo tako raskinuti, i posao je propao.
Tako je na klupu sjeo Nielsen, čovjek do krajnjih granica posvećen detaljima i čiji nogomet nije bi oku najugodniji. Upravo je i stil igre danske reprezentacije bio jedan od razloga zašto su je braća Laudrup napustila usred kvalifikacija, no Nielsen je jako dobro poznavao svoju momčad jer je s većinom radio u U-21 reprezentaciji.
U vrijeme "analognog" nogometa Nielsen je bio čovjek posvećen statistikama, metrikama i raznim analizama koje drugi treneri nisu toliko koristili.
"Kad smo se pripremali za protivnike, Nielsen je znao sve o svakom njihovom igraču. Bio je strašno ambiciozan i iznimno posvećen poslu. I, što je najvažnije, znao je iz svakog od nas izvući ono najbolje", prisjetio se Vilfort.
Isti početak turnira kao i ove godine
No koliko god Nielsen bio analitičan, ništa na otvaranju Eura nije pomoglo Dancima, koji su na turnir došli bez svojeg najboljeg igrača Laudrupa, baš kao što je i današnja Danska turnir odradila bez Christiana Eriksena.
Bit će još sličnosti.
U prvom kolu Danska je odigrala negledljivih 0:0 s vrlo jakom Engleskom i već tad su joj šanse za prolazak bile minimalne, a nakon što je u drugom kolu izgubila 1:0 od Švedske, svi su je otpisali. Komentatori na danskoj televiziji su se s utakmice odjavili konstatacijom da više nema nikakvih izgleda za drugi krug i da je Euro za Dansku tim porazom završio. No turnir je za Nielsenovu momčad tek počeo, a danski komentatori zaboravili su da postoji opcija da njihova reprezentacija ipak prođe.
Baš kao i ove godine, Danska ni te 1992. godine nije pobijedila u prva dva kola. Baš kao i ove godine, u zadnjem kolu morala je pobijediti, ali joj se morao poklopiti rezultat druge utakmice. Baš kao i ove godine, Danska je u zadnjem kolu pobijedila, a poklopio joj se i rezultat druge utakmice. No protivnik nije bila Rusija, nego superjaka Francuska s Blancom, Deschampsom, Cantonom i Papinom. Nielsen nije mogao računati na Kima Vilforta, koji je uoči utakmice otišao kući kako bi bio sa svojom teško bolesnom kćerkicom koja je imala leukemiju.
Francuzima je isto trebala pobjeda za prolazak, no u 8. minuti šokirao ih je Henrik Larsen, koji je doveo Dansku u vodstvo u Malmöu. Francuzi su stiskali i napadali, a Schmeichel je radio čuda na golu. Ipak, ništa nije mogao u 60. minuti kad je Papin izjednačio, što je bio znak za opću ofenzivu Francuza. Čuda su promašili, a onda je Lars Elstrup, koji je u igru ušao nešto ranije, u 78. minuti glavom zabio za 2:1. Kako to obično biva u tim situacijama, par minuta kasnije u Solni je Thomas Brolin zabio za preokret Švedske protiv Engleske i odveo Dance u drugi krug.
Budući da je na Euru bilo samo osam momčadi, prve dvije iz svake grupe išle su odmah u polufinale. Dance su čekali branitelji naslova Nizozemci. Superjaka ekipa Rinusa Michelsa isto se mučila u grupi, ali je u polufinalu bila ogroman favorit protiv Danaca.
Svi na burgere
Nielsen je vidio koliko je prolazak grupe podigao momčad, pa se usredotočio na održavanje momčadskoga duha. Čitavu momčad odveo je na burgere u McDonald’s, a prije utakmice je izjavio:
"Ne mogu vam reći da ćemo pobijediti, ali mogu vam obećati da će svaki moj igrač ostaviti srce na terenu."
Velika nizozemska momčad napravila je ono što se u ovakvoj utakmici ne smije ni pod koju cijenu - podcijenila je Dance. Takav pristup platili su već u 5. minuti, kad su Henrika Larsena ostavili potpuno samog na drugoj stativi, a on se samo naklonio i centaršut glavom pospremio u gol za vodstvo.
Ono je trajalo tek 18 minuta, a tada je Ruud Gullit spustio loptu Bergkampu, a njegov udarac se provukao ispod Schmeichela u gol. No taktika "lako ćemo" opet se obila o glavu Nizozemcima u 33. minuti kad je Koeman grozno reagirao kod jednog čišćenja, a Larsen natrčao na loptu i drugim golom na utakmici vratio Dansku u vodstvo.
Borbeni Danci branili su se rukama i nogama, ali su pali četiri minute prije kraja, kad je Frank Rijkaard u gužvi ugurao loptu u gol za 2:2 i produžetak. A tamo je na scenu stupio Peter Schmeichel. U jednoj od najboljih golmanskih predstava u novijoj historiji Schmeichel je u očaj bacao nizozemske zvijezde. Skidao je sve Van Bastenu, Rijkaardu i Bergkampu i dovukao Dance do penala.
U drugoj seriji obranio je penal velikom Van Bastenu, Danci su pogodili svih pet, a zadnji, za finale, zabio je Kim Vilfort. Tri sedmice nakon što su saznali da idu na Euro, on i saigrači našli su se u finalu.
"To je bila najbolja utakmica u kojoj sam igrao. Schmeichel je bio vrhunski golman koji je imao vrhunski turnir, a neko je kod zadnjeg penala morao preuzeti odgovornost. Imao sam jako puno samopouzdanja, kao i ostali igrači, i bio sam siguran da ću ga zabiti", rekao je Vilfort.
Otkazali treninge i otišli na golf
Ako im do sad nije bilo lako, u finalu im je trebalo biti još teže jer je protivnik bila moćna Njemačka Bertija Vogtsa. Tek tad im nitko nije davao šanse. No Dance za to nije bilo previše briga. Shvativši da je momčadski duh na vrhuncu, Nielsen je otkazao treninge uoči utakmice i poveo ekipu na - golf uz još jedno stajanje u McDonald’su.
"Mi smo znali da u toj utakmici nismo imali što izgubiti. Igrali smo opušteno i znali smo da je pritisak na Nijemcima", kazao je Vilfort.
Nakon početnog pritiska Njemačke Danci su pobjegli u kontru, lopta je došla do Johna Jensena, a on je strašnim udarcem s ruba šesnaesterca pogodio prve rašlje Boda Illgnera za vodstvo Danske. Kao i protiv Nizozemske, danski gol bio je pod opsadom. No Peter Schmeichel je opet radio čuda na golu. Skinuo je velike šanse Riedleu, Reuteru i Buchwaldu, a Klinsmannov udarac glavom izvadio je iz rašlji.
Danci su se povukli u bunker i vrebali na kontre. Vilfort je jednu upropastio sredinom drugog poluvremena, ali u 78. minuti nije. Iskoristio je pogrešku njemačke obrane, riješio se dva odbrambena igrača i onda preciznim udarcem s ruba kaznenog prostora u prvi kut od stative zabio za 2:0.
"To je bio čisti instinkt. Kad sam dobio loptu, mislio sam da sam dalje od gola, ali onda sam shvatio da sam dovoljno blizu. Opalio sam i imao sam osjećaj da ide u gol", prepričao je Vilfort, nakon čijega gola se Nijemci više nisu mogli vratiti.
"A imali smo stvarno dosta sreće", dodao je.
Schmeichel promijenio pravila
Imali su Danci malo i podlosti. To finale Eura, pokazalo se, bilo je zadnja utakmica u historiji nogometa u kojoj je golmanu bilo dozvoljeno uzeti u ruke loptu koju mu je vratio njegov igrač. Danci su do iznemoglosti u finalu koristili tu mogućnost i dvadesetak puta su vratili loptu skroz do Schmeichela kako bi krali vrijeme. Bilo je komičnih situacija u kojima je Schmeichel izveo gol-aut do svojeg igrača koji je stajao na rubu šesnaesterca, a on mu vratio loptu u ruke. I tako u krug.
Danci nisu marili. Jensen i Vilfort donijeli su im naslov europskih prvaka kontra svake logike. Prošli su skupinu s Engleskom i Francuskom, u polufinalu su pobijedili branitelja naslova Nizozemsku, a u finalu svjetskog prvaka Njemačku.
"Deset od dvadeset igrača iz te reprezentacije igralo je u nekim trenucima u karijeri zajedno u Brondbyju, koji je tad bio vrlo jak. Dio nas je bio i u olimpijskoj momčadi u Seoulu 1988. godine. Bili smo prava ekipa, momčadski duh bio je na vrhuncu, a to je nekad puno važnije od kvalitete. Kad igraš protiv momčadi kao što je Njemačka, samo te to može spasiti. Mi nismo imali najbolje igrače na tom prvenstvu, ali smo imali najbolju momčad", opisao je Vilfort tad najveću senzaciju u historiji reprezentativnog nogometa.
Epski uspjeh Danske nadmašit će tek Grčka 2004. godine u Portugalu. Sedamnaest godina kasnije priliku ima opet Danska.
