Za film "Posljednji tango u Parizu" tvrdi se da je jedan od najkontroverznijih svih vremena. Zapravo, te davne 1972. reditelj Bernardo Bertolucci i glumac Marlon Brando zaradili su brdo novca, pokupili su nominacije za Oskara, ali žena koja je igrala centralnu ulogu u filmu znatno lošije je prošla.
Marija Schneider, tada devetnaestogodišnja Francuskinja igrala je lik Jeanne, vjerenice jednog pomalo napornog filmaša. U filmu su vjerenici došli u Pariz da razgledaju stan i upoznali su Američkog emigranta Paula. Jeanne i Paul započinju strasnu vezu koja kulminira seksom bez prisile, famoznom scenom s maslacem.
Upravo ta scena je najviše šokirala publiku i kritiku. Posljednji tango u Parizu proglašen je opscenim, u nekoliko zemalja zabranjeno je njegovo prikazivanje, ali scena je skrivala i znatno dublju i mračniju tajnu.
"Moje suze bile su stvarne"
"Scena nije bila u originalnom scenariju. Rekli su mi tek kad je trebalo da je snimimo. Marlon mi je govorio da se ne brinem i da to nije stvarno, ali moje suze bile su stvarne. Iskreno, osjećala sam se silovano", ispričala je Marija prije nekoliko godina za Daily Mail, a prenosi expres.hr.
Stekla je svjetsku slavu, ljudi su je prepoznavali na ulici, ali njen život krenuo je lošim smjerom.
"Postati slavan bilo je zastrašujuće. U to vrijeme nismo imali tjelohranitelje, a ljudi su često mislili da sam ja ista kao lik kojeg sam igrala na filmskom platnu", prisjećala se Marija.
Zbog čitavog tog cirkusa sa slavom okrenula se drogama. "Počela sam s travom, prešla sam kasnije na kokain, LSD i heroin. Bio mi je to nekakav bijeg od stvarnosti. Bile su to lude sedamdesete i u to vrijeme svašta se događalo", rekla je Marija.
Pokušaji samoubistva
Slava joj nikako nije odgovarala i nekoliko puta je pokušala samoubistvo. "Dva ili tri puta sam se predozirala i svaki put sam se probudila kad je hitna stigla", ispričala je. Priznala je da je imala sreću zato što je preživjela sve to.
"Izgubila sam mnogo prijatelja, ali imala sam sreću da sam upoznala jednu osobu, mog anđela, u osamdesetima. Ta osoba je zaslužna zato što sam se odvikla od droga". Iako je tvrdila da je zauvijek prestala sa konzumiranjem droga, mnogi nisu bili ubijeđeni u to.
Daily Mail špekuliše da je riječ o nekoj ženi, ponajviše zato što je već ranije priznala da je biseksualka. Možda i najveći eksces njene karijere dogodio se kada je odustala od snimanja filma kako bi se prijavila u psihijatrijsku bolnicu da bi bila blizu tadašnjoj ljubavnici Joan Townsend.
"Ona je bila šizofreničarka, a ja sam samo htjela da joj pomognem. Na kraju se odselila nazad u Ameriku i ne znam šta se s njom dogodilo. Jednostavno, nije nam bilo suđeno", rekla je Marija.
Priznala je i da oduvijek ima problema s poverenjem u muškarce. Prisjetila se kako njen otac, slavni glumac Daniel Gelin, je se odrekao i nikad nije priznao da mu je ona kćerka, a ona je s 15 godina pobjegla u Pariz nakon svađe s majkom. Brigu o njoj preuzela je Bridgit Bardo, koja nije mogla shvatiti kako Gelinova kćerka može živjeti praktički na ulici.
Bertolucciju nikad nije oprostila
Svi ti životni usponi i padovi nisu u njoj pobudili mržnju prema drugim ljudima. Jedina osoba kojoj nikad nije oprostila bio je Bertolucci.
"Nikad mu nisam oprostila za to kako se prema meni ponašao. Sreli smo se prije nekoliko godina u Tokiju, ali sam ga ignorisala", rekla je Schneiderova.
S Marlonom Brandom, s druge strane, ostala je u dobrim odnosima. Kaže da nekoliko godina nisu mogli razgovarati o "Posljednjem tangu".
Prije deset godina umrla je od raka u 58 godini života. Nakon kremiranja, njen pepeo rasut je po obali Atlantika u blizini Bijaric. Bernardo Bertolucci je tek 2013. godine, dvije godine nakon Marijine smrti i gotovo čitave decenije nakon Brandove smrti, priznao da Marija nije pristala na snimanje zloglasne scene silovanja.
