Spektakularan kolaps afganistanske vojske koji je talibanskim borcima omogućio da za sedmicu dana uđu u Kabul, uprkos milijardama američkih dolara i dve decenije obuke, šokirao je svijet.
Procjenjuje se da talibani imaju oko 80.000 vojnika, u poređenju sa nominalnih 300.699 koji služe afganistanskoj vladi. Prvi osvajaju gradove u zamotani u čaršafe i papučama, drugi su 20 godina od najmoćnije vojne sile dobijali "privatne časove" ratovanja, kao i nezamislivu novčanu podršku.
Pa ipak, talibani su praktično cijelu zemlju stavili pod kontrolu za svega nekoliko sedmica, dok su se komandanti vladinih snaga predavali bez borbe, piše Blic.
Kako je do toga došlo?
Odgovor na to pitanje je priča o dvije armije - jednoj slabo opremljenoj, ali ideološki vrlo motivisanoj i drugoj, dobro opremljenoj, ali zavisnoj od podrške NATO-a, loše vođenoj i prožetoj korupcijom.
"Više se ne isplati boriti"
Predstraža afganistanske vlade u Imam Sahibu, okrugu sjeverne provincije Кunduz, držala se dva mjeseca nakon što su je opkolili talibani. U početku elitne jedinice komandosa dolazile bi jednom sedmično da ih opskrbe. Onda su ove posjete postale sve rijeđe, kao i zalihe.
Kada je nestalo hrane, vode i oružja, vojnici su u jednom oklopnom transporteru i jednom "ford rendžeru" pobjegli u relativnu sigurnost pokrajinske prestonice, koja je i sama pala nekoliko sedmica kasnije. Talibanima su ostavili 11 transportera.
Кako je okrug po okrug padao u ofanzivi talibana ovog ljeta, bez velikog otpora afganistanske nacionalne vojske i policijskih snaga, ostali vojnici jednostavno su shvatili da se više ne isplati boriti - posebno ako im talibani ponude siguran prolaz kući, što su obično i činili.
Afganistanska vojska, teoretski sa 300.000 ljudi, obučenih i opremljenih uz ogroman novac Amerike i zapadnih saveznika, trebalo je da sa lakoćom zaustavi talibane. Umjesto toga, doživjela je ponižavajući kolaps, nakon kojeg je Kabul u rukama talibana, a zapadne zemlje panično evakuišu svoje diplomate i stanovništvo.
Why a bigger, better trained Afghan army was no match for Taliban
— The Times Of India (@timesofindia) August 16, 2021
As the Taliban took control of Afghanistan, one question that arose was where was the resistance from the Afghan army that had been raised over nearly two decades?https://t.co/6RdLWtisoW
Ovaj poraz posledica je, između ostalog, "urođenih" nedostataka avganistanske vojske pogoršanih strateškim greškama vlade predsednika Ašrafa Ganija. Sa druge strane, talibani su iskoristili mirovne pregovore kako bi prevarili Кabul o svojim namjerama, dok su pripremali, a zatim i lagano izveli brzu ofanzivu.
Avganistanska vojska koja se bori zajedno sa američkim trupama oblikovana je tako da odgovara načinu rada Amerikanaca. Američka vojska, najnaprednija na svijetu, u velikoj mjeri se oslanja na kombinovanje kopnenih operacija sa vazdušnom snagom, korištenje aviona za snadbijevanje predstraža, gađanje ciljeva, prenošenje ranjenika i prikupljanje obavještajnih podataka.
Nakon odluke predsjednika Joe Bidena o povlačenju, Amerika je povukla vazdušnu podršku, obavještajne podatke i održavanje afganistanskih aviona i helikoptere. To je značilo da je afganistanska vojska ostala vezanih ruku.
Isto se dogodilo i sa još jednim takvim američkim projektom, vojskom Južnog Vijetnama sedamdesetih godina, rekao je penzionisani general-potpukovnik Danijel Bolger, koji je komandovao misijom za obuku afganistanskih snaga 2011-2013.
"Uvijek postoji tendencija da koristite model koji poznajete, a to je vaš sopstveni model. Кada izgradite takvu vojsku, a ona je zamišljena kao partner sofisticiranim snagama poput američkih. Ne možete odjednom izvući Amerikance, jer vojska tada gubi svakodnevnu pomoć koja joj je potrebna - rekao je on za "Wallstreet Journal".
Dok su američke snage još bile prisutne, afganistanska vlada je nastojala da poveća svoje prisustvo u udaljenim dijelovima zemlje, održavajući više od 200 baza i ispostava koje su mogle da se snadbijevaju samo vazdušnim putem.
Predsjednik Gani je godinama unazad bio upozoren da Amerika planira da se poviče, ali afganistanska vlada nije prilagodila svoju vojsku novoj stvarnosti. Mnogi zvaničnici nisu vjerovali da će Amerikanci zaista otići.
U jednom trenutku afganistanska vojska više nije znala na koji region prije da se koncentriše, a u toj preopterećenosti postala je zavisna od bliske vazdušne podrške za logistiku i borbene operacije.
Кada su talibani započeli ofanzivu u maju, koncentrisali su se na zauzimanje upravo izolovanih predstraža koje su avganistanske snage teško mogle da brane. Do početka ovog mjeseca, kada su talibani započeli napade na velike gradove, afganistanska vojska je bila toliko demoralisana da je pružala mali otpor.
Pokrajinski lideri i viši komandanti sklapali su na lokalnom nivou dogovore o predaji. Elitne jedinice komandosa bile su jedini izuzetak, ali ih je bilo premalo i nedostajalo im je aviona za kretanje po zemlji. Talibani su iskoristili i tu slabu račku, pa su namjerno ciljali pilote. Navodno je u poslednje vrijeme više desetina pilota dezertiralo iz vojske u strahu od atentata.
Talibani su svakako bili dobro pripremljeni. Sporazum iz Dohe dao im je jednogodišnji vremenski prozor da se pregrupišu i ojačaju liniju snadbijevanja, a sve to uz slobodno kretanje bez straha od američkog bombardovanja. Кada su pobunjenici konačno napali, nakon što su u javnosti sugerisali da neće dirati velike gradove dok mirovni pregovori traju, udarac je bio pretežak. Ne samo da su afganistanske snage bježale pred teoretski slabijim neprijateljem, već su u bijegu za sobom ostavljale američku skupu opremu i oružje, koje je ostalo u rukama talibana.
Pretjerani optimizam
Što se američke odgovornosti tiče, nadzornik potrošnje pomoći za Afganistan upozorio je još prošlog mjeseca da američka vojska ima malo ili nimalo uvida u sposobnosti afganistanskih nacionalnih odbrambenih snaga da djeluju nezavisno od američkih, uprkos tome što je potrošila 88,3 milijarde dolara za bezbjednost Afganistana do marta ove godine.
Utvrđeno je, prenosi "Guardian", da je američka vojska uporno bila pretjerano optimistična u pogledu afganistanskih vojnih sposobnosti, iako nije imala pouzdane dokaze za takvu procjenu, kao i da bi povlačenje američkih vojnika moglo značajno da utiče na održivost afganistanskih snaga, posebno održavanja njihovih aviona i vozila.
Rečeno je da je nadzornik više puta upozoravao na "nagrizajuće efekte korupcije" unutar snaga. Na primjer, poznato je da su komandiri u udaljenim regiona za sebe uzimali plate hiljada "vojnika duhova" koji su postojali samo na papiru. Oslanjajući se isključivo na naprednu opremu, uz loše obučene redove, afganistanske snage nisu mogle same da održe borbenu gotovost.
Jasna upozorenja koja stoje u prošlomesečnom izveštaju verovatno će biti pregledana uzduž i popreko u američkom Kongresu, dok zbunjena Bidenova administracija pokušava da shvati gdje je sve pošlo po zlu.
