Nova talibanska vlada u Afganistanu, ako bude bila međunarodno priznata, morat će da se izbori sa lošim životnim standardom, manjkom zdravstvene zaštite i problemima sa susjednim zemljama. Ali, talibani imaju i veliki adut – zalihe izuzetno vrijednih sirovina, piše AJB.
Zbog nedostatka sirovina za izradu čipova, trenutno se cijela svjetska elektronska, ali i automobilska industrija, kao i povezani proizvođači bore sa nestašicama. Mnogi veliki proizvođači, poput Toyote, već planiraju da smanje proizvodnju za čak 40 posto. Nedostaju i čipovi, i razni uređaji za kontrolu vozila, kao i same štampane ploče. Ista ili slična situacija je i sa proizvodnjom smartfona, računara i ekrana raznih namjena. Globalne korporacije zato traže nove izvore sirovina, prije svega litijuma, bakra, srebra i aluminijuma – i izgleda da su ih našli u – Afganistanu.
Zemlja hiljadu čuda
Afganistan je imao veoma burnu historiju, i u vojnom i političkom smislu. Posljednjih nekoliko decenija zemlja je uvijek među deset najsiromašnijih u svijetu, i veoma je zavisna od strane humanitarne pomoći, koja prije svega stiže od Ujedinjenih nacija. Bruto proizvod po glavi stanovnika je oko hiljadu dolara, ali zbog slabe privrede veliki broj građana je prinuđen da radi za dnevnice od dva do četiri dolara. Prije jedne decenije je, po procjenama UN, čak 38 posto stanovnika živjelo sa jednim dolarom dnevno, te se situacija posljednjih godina smatra za ekonomski napredak. Rastu ekonomije najviše doprinosi međunarodna finansijska pomoć.
Afganistan ima izvoz od oko tri do tri i po milijarde dolara godišnje, ali budući da su u pitanju sirovine i poljoprivredni proizvodi, ni ovde nije moguće utvrditi tačne iznose. Najviše se izvozi nar, grožđe, kajsije i dinje, kao i razne vrste oraha. Poljoprivreda je značajno napredovala nakon 2002. godine prije svega zbog međunarodne pomoći kako u novcu, tako i u mašinama za obradu zemlje. Također, primjenom modernih tehnologija u poljoprivredi nekoliko puta su povećani prinosi, naročito nara i voća.
Sa druge strane, ne može se ignorisati ni činjenica da se gotovo dvadeset posto poljoprivrednika bavi i proizvodnjom opijuma. Afganistan se već decenijama nalazi na prvom mjestu svjetskih proizvođača opijuma, a međunarodne organizacije smatraju da čak deset posto ekonomije ove zemlje odlazi na proizvodnju opijuma. Iako je posljednjih godina bilo više programa za smanjene ili potpunu obustavu ove proizvodnje, oni su imalo vrlo malo efekta. Prethodna vlada je čak nudila i novac seoskim domaćinstvima da ne gaje mak. Manje od 400 domaćinstava je prihvatilo taj program.
U Kabulu je posljednjih godina otvoreno i više fabrika za preradu i konzervisanje voća i povrća, opet zahvaljujući međunarodnim programima, te uvozu tehnologije iz Kine i Indije. Bilo je otvoreno i desetak fabrika koje su proizvodile odjeću i materijale za šivenje, a u kojima su mahom radile žene. U nekima su žene bile i glavni menadžeri.
Ipak, glavni potencijal Afganistana je rudarstvo i izvoz sirovina, lakih i obojenih metala. Stručnjaci procjenjuju da je samo 25 posto, za sada neiskorištenih rudnih potencijala, vrijedno između 700 milijardi i jednog triliona dolara. Druge procjene, poput onih iz ‘Brookings Institute’, navode da bi Afganistan mogao da godišnje direktno prihoduje u budžet barem pet milijardi dolara, a ako bi se uspostavila i osnovna prerada ruda, i više od deset milijardi.
Provincija Helmand se smatra najbogatijim dijelom Afganistana kada su rude i rudna bogatstva u pitanju. Najviše ima litijuma, ključne sirovine za proizvodnju čipova i elektronskih komponenti, kao i zlata, bakra, srebra i drugih metala. Indijski stručnjaci koji su vršili ispitivanja između 2012. i 2014. godine navode da u Helmandu ima najmanje milion kubnih tona izuzetno rijetkih metala i elemenata, dok bi potvrđene rezerve mogle biti i iznad pet miliona kubnih tona.
Dejan Tomić, IT stručnjak, kaže da su ove sirovine ključne za elektronsku industriju, prije svega u Kini:
“Vi svake godine imate globalni rast prodaje smartfona za nekih 8 posto. Iako je sada trend da korisnici mnogo duže koriste svoje mobilne uređaje – u prosjeku od jedne i po do dvije godine, proizvodnja u Aziji ne može da prati potražnju. To je prije svega rezultat rasta srednje klase u Kini i Indiji, ali i u zemljama u razvoju poput Nigerije. Sve više ljudi u ovim zemljama može da priušti smartfon ili laptop računar, a za sve njih je ključno da posjeduju baterije, za koje je, opet, neophodan litijum. Takođe, za izradu čipova je potrebno i zlato, a u proizvodnji štampanih ploča i raznih drugih elemenata se koriste i srebro, cink i slično. Ne zaboravimo ni auto industriju i dolazeći trend električnih automobila za koje opet treba napraviti baterije, ali u ovom slučaju mnogo većeg kapaciteta. Evropska unija se obavezala da do 2035. godine barem trećina automobila na EU putevima mora biti električno. Takođe, i SAD i Kina, kao i Japan i mnoge druge zemlje žele da u narednoj deceniji drastično povećaju udio EV automobila, što samo znači da će litijum i drugi rijetki elementi biti ‘nova nafta’ a možda i vrijedniji od nje” objašnjava Tomić.
Velike sile u maloj zemlji
Ipak, jasno je da Afganistan niti ima tehnologiju, niti znanja za ovakve krupne kapitalne projekte. Čak i najosnovnija primarna obrada sirovina zahteva milijarde dolara početnih investicija, koje Afganistan jednostavno nema. Takođe, u zemlji u kojoj je 40 posto građana ispod linije siromaštva, ne može se očekivati ni brz porast broja stručnjaka za rad u rudarskoj i industriji prerade.
Rudna bogatstva od barem trilion dolara, očekivano privlače pažnju velikih sila, a ponajviše susjeda – Kine i Indije. Stručnjaci smatraju da će ‘eksploatacija ovolikih resursa bez stranih investicija ostati samo na papiru, jer je privatni sektor veoma slab, a zemlja je pogođena već tradicionalnom političkom nestabilnošću, veoma slabim institucijama, i u mnogim dijelovima zemlje nepostojećom putnom infrastrukturom’. Jasno je i da, čak i pod uslovom da talibani zaista donesu preko potreban mir i stabilnost, oni još duži niz godina neće biti u mogućnosti da razviju ovaj sektor privrede.
Političari i zvaničnici u SAD, ali i širom EU, smatraju da će Kina u predstojećim godinama raditi u pravcu eksploatacije barem jednog dijela ovog rudnog bogatstva. Gotovo cijeli rudarski i energetski sektor u Kini je pod kontrolom države, a za velike državne korporacije ne bi predstavljalo veći problem otvaranje par rudnika u Afganistanu. Kina, kao vodeći svjetski proizvođač elektronike, želi da obezbjedi ovaj status i barem narednih dvadeset godina, što je i jedan od zacrtanih ciljeva rukovodstva Komunističke partije.
Svjetska agencija za energiju (IEA) navodi da samo tri zemlje – Kina, Australija i Republika Kongo proizvode čak 70 posto litijuma, kobalta i rijetkih metala u svijetu. Za proizvodnju jednog električnog automobila potrebno je pet puta više mineralnih sirovina nego za klasičan automobil sa motorom sa unutrašnjim sagorjevanjem. Američke državne agencije procenjuju i da bi zalihe litijuma u Afganistanu mogle biti i veće od onih u Boliviji, za koje se do sada smatralo da su najveće na planeti.