Da je prosječan Sjevernokorejac imao pristup punom internetu, bio bi šokiran kada bi otkrio da je ostatak svijeta mnogo drugačiji od njihove matične zemlje. Ali, naravno, upravo zato većina njih ne može da ide na internet.
U stvari, računari su u Sjevernoj Koreji izuzetno ograničeni. Za posjedovanje morate imati dozvolu koju je izdala vlada, jer je očigledno isto toliko opasna kao i vatreno oružje. Lično vlasništvo nad faks mašinama je potpuno zabranjeno. Dakle, velika većina Sjevernokorejaca nema pristup računarima, a još manje internetu.
Prema Voku, većina sjevernokorejskih računara postoji u vladinim kancelarijama, na univerzitetima i u nekoliko cyber kafića. Proizvodi ih vladina kompanija Morning Panda, koja ima apsurdno slatko ime uprkos tome što je vodi ovakva država. Međutim, ovi računari se uopšte ne povezuju sa internetom. Umjesto toga, oni su povezani sa intranetom zemlje, Kvangmiong. Za razliku od globalno povezanog interneta, intraneti su lokalni i ograničeni.
Dakle, neki stanovnici gradova mogu da se jave Kvangmiongu za mail i nekolicinu web-stranica (koje izgledaju kao da su iz 1994. godine). Ali, naravno, pravila se ne odnose na elitu Sjeverne Koreje, prenosi Grunge.
Oko nekoliko hiljada visokih državnih zvaničnika u Sjevernoj Koreji ima slobodan pristup internetu. Koriste ga za prilično standardne stvari: preuzimanje filmova, kupovinu na mreži i hakovanje.
Nedavno je New York Times izvijestio da se upotreba interneta u Sjevernoj Koreji povećala za oko 300 posto od 2017. Njihova nova omiljena internet aktivnost je krađa i vađenje kriptovaluta kako bi zaobišli američke sankcije.
Međutim, između svih hakovanja i finansijskog finaliziranja, Sjeverna Koreja također voli da se promoviše putem propagande. Zemlja vodi nekoliko vlastitih web-stranica na kojima se nalaze stvari poput „Aktivnosti vrhovnog vođe“ , korejske recepte i sjevernokorejske filmove.
