Usred najozbiljnije pandemije koja je zahvatila svijet još od doba španske gripe institucija zadužena za međunarodno javno zdravlje, Svjetska zdravstvena organizacija, našla se u proteklih nekoliko dana pod kritikama i paljbom iz nekoliko smjerova. Primjedbe i optužbe došle su s Tajvana, na kojem je epidemija koronavirusa SARS-CoV-2 zaustavljena vrlo brzo i efikasno usprkos tome što se nalazi blizu epicentra i što je virus stigao relativno rano, kad se još nije znalo mnogo o njemu.
Na Tajvanu smatraju da je Svjetska zdravstvena organizacija (WHO, World Health Organization) zanemarila njihovo iskustvo i da ga namjerno potiskuje iako se njihov način borbe s epidemijom pokazao vrlo djelotvornim. Neugodna situacija proizlazi iz utjecaja koji u WHO-u ima Kina, njena punopravna članica koja Tajvan drži svojom odbjeglom provincijom. Tajvan stoga nije član WHO-a i s Tajvana su stigle primjedbe da zbog svojeg statusa nisu imali pristupa nužnim informacijama o širenju virusa.
Bio relativno daleko od pažnje medija i politike
Dodatne kritike stigle su iz Sjedinjenih Američkih Država. Predsjednik Donald Trump u svojem je stilu napao WHO da su u pandemiji neadekvatno reagirali, optužio je agenciju da je sinocentrična i najavio da će razmotriti njeno finansiranje. Prema dostupnim podacima, SAD finansira oko 15 posto budžeta WHO-a. Odgovor na sve te kritike morao je dati glavni direktor WHO-a Tedros Adhanom Ghebreyesus, čovjek koji je do prije nekoliko sedmica bio relativno daleko od pažnje medija i politike.
Tedros je u srijedu pozvao na kraj politizacije Covida-19, bolesti koju izaziva problematični koronavirus. Od kritika se branio izjavom da je WHO 'blizak svakoj naciji' i da organizacija ne radi razlike prema boji kože. Čelnik WHO-a kazao je i da bi 'najmoćnije nacije trebale biti na čelu puta' i zamolio je da se 'politika oko Covida stavi u karantin, piše BBC. Adhanom Ghebreyesus napomenuo je i da se posljednjih dana našao na meti rasističkih napada, pa čak i prijetnji smrću, ali se na njih ne obazire.
Punim imenom Tedros Adhanom Ghebreyesus, rođen je 1965. u gradu Asmari, danas glavnom gradu Eritreje, ali tada još dijelom teritorija Etiopije. Na Univerzetu u Asmari diplomirao je biologiju, nakon čega je nekoliko godina radio kao mlađi stručnjak za javno zdravlje u ministarstvu zdravlja.
Znatno smanjena dojenačka smrtnost u Etiopiji
Dostupni izvori pripisuju mu zasluge za vrlo značajan skok kvalitete zdravstva u Etiopiji. Među programima koje je pokrenuo organizacija je školovanja i zapošljavanja za 40 hiljada medicinskih radnica, zahvaljujući čemu je znatno smanjena dojenačka smrtnost u Etiopiji, kao i napori na dodatnom zapošljavanju visokoobrazovanog medicinskog kadra poput ljekara i babica.
Svoje školovanje nastavio je u Velikoj Britaniji. Na Londonskom fakultetu za higijenu i tropsku medicinu 1992. je stekao magisterij iz imunologije zaraznih bolesti, a krajem milenija doktorirao je na Univerzitetu Nottingham iz područja javnog zdravlja, istražujući utjecaj koji umjetne brane imaju na širenje malarije u Etiopiji.
Na poziciju etiopskog ministra zdravstva imenovan je 2005. godine i na njoj je ostao sve do 2012., kad je postao etiopski ministar vanjskih poslova. Jedna od zanimljivosti je da mu je kao ministru vanjskih poslova Etiopije dodijeljen Orden srpske zastave kojim ga je odlikovao Tomislav Nikolić, prethodnik Aleksandra Vučića na funkciji predsjednika Srbije.
Osmi generalni sekretar WHO-a postao je sredinom 2017. kao prvi Afrikanac na toj poziciji i kao prva osoba koja nije ljekar. Novinari u Ženevi, u kojoj se nalazi sjedište WHO-a, opisuju ga kao 'šarmantnog' i 'tihog', i time kao suprotnost njegovoj prethodnici Margaret Chan koja je puno više držala do formalnosti.
Među iskustvima koja su ga usmjerila u karijeru u zdravstvu spominje smrt svojeg četverogodišnjeg brata. Tokom školovanja postao je uvjeren da mu je brat umro od ospica i kasnije je izjavio da smatra da nije pravedno da dijete mora umrijeti od bolesti koja se može spriječiti samo zato što je rođeno na pogrešnom mjestu. Kad je došao na čelo Svjetske zdravstvene organizacije, naveo je pet ključnih tačaka svojeg mandata: univerzalna zdravstvena zaštita, zdravstvo za hitne slučajeve, zdravlje žena, djece i adolescenata, zdravstveni utjecaj klimatskih promjena te reforma WHO-a.
Mandat mu je dosad, uz koordiniranje redovne borbe s bolestima koje siju smrt poput malarije, AIDS-a i ospica, bio obilježen epidemijom ebole u Demokratskoj Republici Kongo. Nekoliko je puta putovao u Kongo ne samo kako bi nadgledao situaciju, već i kako bi pregovarao s vlastodršcima. Slično je postupio i u aktualnoj pandemiji te je brzo otputovao u Peking nakon što se počela širiti zaraza.
Mada mu se pripisuju velike zasluge za poboljšanje zdravstvenog siste u Etiopiji, zemlji od 110 miliona stanovnika, postoje i kritike da je njegovo ministarstvo zataškavalo sumnje u slučajeve kolere u toj državi. U kampanji za dolazak na čelo WHO-a njegovi su pristaše takve kritike proglasili neosnovanima, a osvojeni mandat glavnog sekretara tumači se kao dokaz njegove uvjerljivosti usprkos naizgled nenametljivom karakteru.
Zašto je hvalio ponašanje kineskih vlasti umjesto da ih kritizira
Neki smatraju da Adhanom Ghebreyesus nagovara države članice na bolju saradnju i transparentnost u odnosima s WHO-om pohvalama umjesto kritikama te da je zato hvalio ponašanje kineskih vlasti umjesto da ih kritizira zbog njihovih ranih poteza, poput hapšenja i ušutkivanja medicinara koji su prvi upozorili na izbijanje epidemije. Drže i da je to razlog zašto je WHO malo kasnio s proglašenjem pandemije iako se uglavnom smatra da to kašnjenje nije prouzročilo nikakvu bitnu štetu.
U svojoj poziciji tako se nalazi u žrvnju između pokušaja da države koje ne vole transparentnost pohvalama i iskazivanjem razumijevanja nagovori da poboljšaju saradnju sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom, čime istovremeno postaje meta kritike zapadnih država koje smatraju da netransparentne države i one koje ne sarađuju ne treba hvaliti.
Konačni uspjeh Tedrosa Adhanoma Ghebreyesusa u borbi s pandemijom moći će se procijeniti tek kad ona završi iako, bez sumnje, i tada će biti bezbroj kritika i mišljenja da su neke stvari trebale biti napravljene prije, bolje, brže. Čelniku WHO-a koji se sada nalazi na polovici petogodišnjeg mandata u tom bi trenutku utjeha mogao biti što manji broj mrtvih, čemu se svi nadamo.
