Jedna stvar je zajednička siromašnim i bogatim ljudima, kaže se u „Igri lignje“ („Squid Game“): ne uživaju u životu. Jedni zbog toga što ne znaju kako da skrpe kraj s krajem i prehrane sebe i svoje porodice, a drugi se dosađuju u svom izobilju. Zašto ih onda ne spojiti? I tako „Igru lignji" organizuju veoma bogati, koji iz razonode pozivaju stotine gubitnica i gubitnika. Onda ih vode kroz šest rundi igre. Svako ko ne prođe rundu u ovoj igri biće „diskvalifikovan“ - pogubljen. A pobjedniku se smješi više miliona novčane nagrade.
Radnja ove po svemu sudeći najuspješnije serije u istoriji Netfliksa, bazirana je na jednostavnoj dječjoj igri, koja uključuje život i smrt. Bilo da se radi o igri trčanja, u kojoj svako ko se u pogrešnom trenutku pokrene biva upucan u glavu, ili gubitnički timovi u jezivoj tišini budu bačeni u ponor – a na kraju se više računaju perfidni psihološki trikovi, sa kojima igračice i igrači moraju da prođu runde „Igre lignji".
Brutalno i neizdrživo
Serija je dijelom toliko neizdrživo jeziva da pojedini prestaju da je gledaju. Ko izmišlja ovako nešto uništavajuće? To je korejski reditelj i scenarista Hvang Duang-Hjuk. On je imao spremnu priču još 2008, ali je s njom samo obijao pragove. Niko nije htio da se upusti u snimanje, a svim potencijalnim donatorima je bilo previše brutalno i nerealno.
Hvang Duang-Hjuk isprIačo je Volstrit džurnalu da je tada, da bi preživio, morao čak da proda svoj laptop. Pandemija korona virusa je toliko produbila rastući jaz između bogatih i siromašnih da je to postala salonska tema, kaže Duang-Hjuk. „Svijet se promijenio. U odnosu kako je bilo prije deset godina, sve što se u ovoj seriji događa je za današnje ljude veoma realno."
Ogledalo društva
Kako navodi DW, 2020. je korejski film „Parazit" osvojio Oskara. I u ovom filmu je takođe centralna tema struktura korejskog društva. Možda je međunarodni uspjeh ovog filma doprinio da je „Igra lignji“ startovala tako dobro.
Dr Sulg Lie, ekspert za film i medije na Slobodnom univerzitetu u Berlinu i Akademiji lijepih umjetnosti u Beču autor je izložbe retrospektive korejske kinematografije. On smatra da serija neobično jasno prikazuje probleme društva u Južnoj Koreji. „Radna mjesta se ukidaju, strani radnici se eksploatišu i obespravljuju, hijerarhijska struktura postaje još očiglednija. U toku korona krize se izvještavalo o povećanoj stopi samoubistava ljudi, koji su jednostavno propali kroz pukotine socijalnog osiguranja. Mislim da su slične globalne tendencije u Koreji još izraženije.“
Tu se uklapa i to što su igračice i igrači u seriji iz svih mogućih društvenih miljea: otpušteni radnici, jedan izrabljivani Pakistanac, nekadašnji eltini student, žena koja je izbjegla iz Sjeverne Koreje, ljekar koji je pogrešno liječio pacijenta i naravno – gangster. Niko od njih nema „napolju“ više nikakve šanse, jer društvo je brutalno prema gubitnicima.
I zbog toga svi oni koji su preživjeli prvu rundu, dobrovoljno idu dalje. A onda, tako stoji na jednom mjestu u seriji: „Postoje dva pakla. Gori se zove – stvarnost."
Nasilje nije ono što je najbrutalnije
„Igra lignji" se često kritikuje zbog drastičnih scena nasilja. Pri tom orgije nasilja u popularnim filmovima i serijama nisu ništa novo. Još je u filmovima Kventina Tarantina poput „Od sumraka do svitanja" (1886) bilo krvi do koljena, kao i u veoma uspješnoj seriji „Igra prijestolja“ (2011-2019).
Zaista brutalno u seriji je, kaže Lie, to što se jednostavne dječije igre odjednom pretvaraju u kravavi pir – na dječjem igralištu, ispred zidova oslikanih plavim oblacima… „Veoma jednostavan ali efikasan trik je to što se serija oslanja na vrlo arhaične dječje igre pout klikera ili natezanja konopca, i što nasilje eskalira upravo iz tih dječjih igara. Nije sâmo nasilje, već je napetost između igre i nasilja ono što je najinteresantnije u seriji.“
Zašto je „Igra lignje“ tako popularna posebno kod mladih ljudi, za Lie je očigledno: mnogo toga podsjeća na strukturu kompjuterskih igrica. S jedne strane je tu brojanje mrtvih, što u video igricama nije neuobičajeno, ili sakupljanje trofeja ili poena, a s druge strane tu su nivoi. Ako savladaš jedan nivo prelaziš na drugi.“
Nevjerovatni obrti
Zavisnici od serija po pravilu mogu veoma brzo da predvide šta će se u narednom trenutku dogoditi. U „Igri lignji“ to pak nije baš jednostavno. Scenarista Hvang Duang-Hjuk uvijek ima spremno iznenađenje. Pri tom gledaoci teško da mogu da se identifikuju sa nekim od likova. Runde igre zahtijevaju uvijek nove timove – ako je neko u jednoj rundi morao da se drži zajedno, u sljedećoj postaju smrtni protivnici. Ovdje niko nije siguran. Jer, najjači mogu postati najslabiji i obrnuto.
Drastičan način na koji je ispričana ova priča svakako treba zahvaliti kulturnoj i političkoj pozadini Južne Koreje. „U Koreji ima mnogo kontradikcija između tradicije i modernog vremena, i ove kontradikcije koegzistiraju“, kaže Sulgi Lie. „A te mnoge konfliktne zone su za filmove i serije veoma interesantne. Zbog toga se priče pričaju radikalnije. Jer, u društvu vlada permanentna napetost.“
