Rata neće biti – kazao je 2. aprila 1992. godine Alija Izetbegović. Rata je bilo. Uzgred, Bakir Izetbegović kazao je u maju 2020. da je još 1986. govorio ljudima da će biti rata. Dodao je da je s tim gnjavio Aliju, a onda je počeo da radi, 'Alija je držao skupove i govore, a ja sam faktički pravio organizaciju'.
"Ma kakav rat, nema ništa od toga", govori Milorad Dodik ovog oktobra. Hoće li biti novog rata?
Najkraći raport glasi: još nije zapucalo, ali je Bosna i Hercegovina popucala po svim šavovima.
Nakon što je Srbija faktički anektirala bh. entitet Republika Srpska i smatra ga svojim ratnim plijenom i imovinom, a Hrvatska prisvojila zapadnu Hercegovinu koju HDZ naziva Herceg Bosnom i hoće da to bude treća država u državi, prije četiri dana počela je unutrašnja agresija u sklopu novog rata za teritoriju Bosne i Hercegovine. Baš kao u jesen 1991. godine. A onda je stigao rat koji je trajao četiri godine.
Pranje zuba
Svjetski moćnici su svako jutro, usput dok su prali zube na minut, dva bacali pogled na TV i gledali kako ljudi u BiH ginu, gledali su genocid, krv, smrt, silovanja, paljevine, gledali su strašnu opsadu Sarajeva. Mogli su u roku nekoliko sati sve to spriječiti da su htjeli, a odlučili su se za poruke da je najbolje da se rat zaustavi. A kada su se napokon zbog svojih interesa umiješali i skrojili dejtonsku BiH, ratovanje tenkovima, puškama, granatama, noževima je stalo. Vašington, autor i kreator Dejtona, davno je saopćio da će završiti nezavršeni posao u BiH i na obećanju je ostalo. BiH od tada živi u nemirima, strahovima i podjelama i sada je, vidi se golim okom, pred raspadom.
Milorad Dodik se ne šali i žestoko razvaljuje BiH iznutra, Bakir Izetbegović se osmjehuje i poručuje da jeste hladno, ali će sigurno doći ljepše vrijeme, a Dragan Čović sa strane, po običaju lukavo, gleda uz napomenu da je načuo nešto o Dodikovim planovima. Utisak je da Izetbegović i Čović čekaju da im u krilo konačno padne njihov dio BiH u kojem će biti apsolutni vladari sa svim što to znači. Svakako su njih trojica uspostavili tri svoja režima po sistemu 'istina moćnih' koji međusobno dobro funkcionišu i uklapaju se i još to samo treba i formalizovati. Bakir bi to objasnio krivicom Dodika i Čovića, Čović krivicom Izetbegovića, a Dodik se već šegači.
Šta sada radi ono što se zove međunarodna zajednica? Cijelu dramu nazivaju krizom, a Dodikove namjere opasnom retorikom. Niti je ovo kriza niti retorika. Ovo što se događa lako može biti uvod u rat i put bez povratka, ne bi se ni Evropa dobro provela. Tako je počelo 1990. i trajalo do marta 1995. godine. Saopćenja političara da BiH niko ne može podijeliti i uništiti nisu tačne, to su samo fraze, a tvrdnje kako je Dodik poludio je priča koja ni kod djece ne pije vode. I za Radovana Karadžića se govorilo da je ludi psihijatar, za Slobodana Mloševića i Franju Tuđmana da su budale, da se ni u snu ne može dogoditi da komšija na komšiju puca…
Dva sata
Dok zapad saopćava da je Dodikova retorika opasna, dakle sve podvodi pod njegovu govorničku vještinu, on je spremio novu zamku u koju, kako se čini, Izetbegović ulijeće. Vješto igra – kaže da RS neće biti nezavisna niti će se priključiti Srbiji nego će biti 'samostalna u dejtonskoj BiH'. To znači da teritorijalni integritet BiH ostaje netaknut, a sve iznutra pretvara u haos i užas gdje će biti nepodnošljivo živjeti. Time on najdirektnije ruši ustavni poredak države, a na najave krivičnih prijava naglas se smije i kaže da u RS više ništa neće važiti što je državno. To znači ni Ustavni sud BiH, Oružane snage BiH, ni Tužilaštvo BiH, Sud BiH, SIPA, OSA, Uprava za indirektno oporezivanje, poništit će sve zakone koje je su donijeli Parlament BiH i visoki predstavnik…
Ne treba smetnuti da se zgrade i sjedišta Uprave za indirektno oporezivanje, SIPA-e i državnog zatvora nalaze u RS.
Sankcije se Dodika ne dotiču. Njegovo ime je od januara 2017. na američkoj crnoj listi, a u oktobru 2018. postao je član Predsjedništva BiH.
I šta sad i dalje? Na potezu su Vašington i Berlin (Brisel je mutan) koji lako, vidljivim i nevidljivim potezima i kanalima, mogu odmah riješiti bh. dramu. Moskva će blago protestovati, ali se neće podići na noge, neće ni Peking iako je bh. doplomatija (Bisera Turković) napravila strašne greške prema Kini. Najbezbolnije bi bilo da dovedu Dodika, Izetbegovića i Čovića pred sebe i s dokazima i saopće da se moraju povući s funkcija u političku penziju. Ako odbiju postoje dokumenti koji pokazuju šta su sve radili.
Najgore će biti ako ljudi u BiH, zbog straha za sebe i svoje obitelji, krenu da silom međusobno rješavaju situaciju. Evropa može u tom slučaju izlovati BiH, ali Sarajevo je i dalje samo dva sata daleko od Beča i Minhena, tri od Pariza i Rima…
