Predsjednik Naroda i Pravde Elmedin Konaković osvrnuo se na ulogu prvog predsjednika RBiH Alije Izetbegovića vezano za potpisivanje Dejtonskog sporazuma.
"O rahmetli predsjedniku Aliji Izetbegoviću sam čitao mnogo, a slušao sam njegove saradnike o događajima kroz koje su zajedno prolazili. Sreo sam ga nekoliko puta, nisam se u tom periodu bavio politikom.
Pozivao nas je na sastanke da nam čestita sportske uspjehe i pričali smo samo o sportu. Čitao sam njegova djela, a čitao sam i šta su o njemu govorili važni ljudi iz BiH i inostranstva.
Vrlo upečatljivo su o njemu govorili Bernard Henry Levi, Richard Hoolbruke, Wesley Clark, Paddy Ashdown, Stjepan Mesić, Milan Kučan, Enes Karić, Nijaz Duraković, Mirko Pejanović, Abdulah Sidran, Jakob Finci, Hasan Muratović i mnogi drugi…
Koncept multietničnosti BiH pokazivao je u najtežim ratnim trenucima odabirom saradnika, tokom agresije na BiH je naređivao hapšenja počinilaca zločina nad nebošnjačkim stanovništvom, BiH je vidio kao zemlju svih naroda koji u njoj žive.
Važna je okolnost u kojoj je stao rat u BiH, onog trena kad je Armija RBiH stigla pred Banju Luku i kad je izgledala mnogo jače od agresora.
Postoje svjedočenja svjetskih zvaničnika koja govore o ultimatumu upućenom našoj strani na čelu sa Alijom Izetbegovićem.
Govoriti danas kako nismo trebali stati bez obzira na sve ultimatume i prijetnje svjetskih sila je naknadna pamet.
Sa ove distance vidimo da Dejtonski sporazum nije bio idealno rješenje.
Možda nije uopšte rješenje za mir, ali za zaustavljanje rata i spašavanje ljudskih života očigledno je bio jedina solucija.
Slušao sam i ljude koji su putovali sa rahmetli predsjednikom kako je bio skroman, šta je na tim putevima jeo, kako se prema ljudima ophodio.
Ne smijemo upasti u zamku da zbog onoga što danas radi SDA i mlađi Izetbegović na čelu stranke i države pravimo poveznice sa likom i djelom rahmeli Alije Izetbegovića. Tome se lično oštro suprotstavljam!", poručio je Konaković.
