Politika

Licemjerna EU jedan dan poručuje da nema mjesta negiranju genocida u Srebrenici. Ostalih 364 sarađuje sa negatorima

Bivši visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu, Valentin Inzko, napravio je samo jednu grešku kada je nametnuo Zakon o kažnjavanju negiranja genocida u Srebrenici. Učinio je to prekasno, na samom kraju svog mandata, čime je ostavio prostor da ga kritiziraju, među ostalim i za kukavičluk. Nije morao toliko čekati. Jer negiranje genocida nije nešto što je uzelo maha sada. To je nešto što se događa konzistentno, javno i bez oklijevanja od samog genocida u ljeto 1995. do danas. Kao što je i veličanje glavnih krivaca za taj genocid. Dakle, nije trebao čekati više od 26 godina da bi se shvatilo kako neće biti ništa od toga da politički lideri Srba u BiH, Srbiji, Crnoj Gori i na Kosovu shvate i prihvate da se u Srebrenici dogodio genocid, piše Augustin Palokaj u analizi Jutarnjeg lista.

U međuvremenu, tokom 25 godina, uz jasne i javno dostupne informacije o tom genocidu, povećao se i broj pravomoćnih presuda koje potvrđuju da je taj zločin bio genocid. Srebrenica je, zasad, jedini slučaj genocida na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata potvrđen i presudama međunarodnih sudova.

Uloga Evropske unije utoliko je trebala biti veća. EU je na početku procesa integracija država zapadnog Balkana čvrsto uvjetovala taj proces njihovim odnosom prema ratnim zločinima i saradnji s međunarodnim sudovima, kao i prihvaćanju presuda. Hrvatska je najbolji primjer kako je to bilo strogo. Vjerovatno je zbog toga izgubila barem četiri godine u procesu.

Sada je EU gotovo odustala od tog uvjeta. Primjer je Srbija koja ne sarađuje s mehanizmima Suda u Haagu, dopušta veličanje osuđenih ratnih zločinaca, pa i onih osuđenih za genocid, dopušta negiranje genocida u Srebrenici, ali je upravo otvorila četiri poglavlja u pregovorima s EU. Na pitanja o tome u EU odgovaraju da "prošlost ne treba biti prepreka budućnosti" i ponavljaju stalne fraze da "u Evropi nema mjesta za negiranje genocida u Srebrenici".

Godišnjice sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici gotovo su jedine prilike kada Evropska unija šalje poruke da je to bio najteži zločin na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata, da je taj zločin potvrđen i službenim presudama kao genocid te da svi trebaju taj zločin priznati onakav kakav je i bio, dakle genocid. Upozoravaju da su negiranje genocida, revizionizam i veličanje ratnih zločinaca neprihvatljivi i u suprotnosti s temeljnim evropskim vrijednostima. Čak i podsjećaju na odgovornost Evrope jer nije uspjela spriječiti taj genocid.

Međutim, i u tim porukama ima puno licemjerja ako ih upoređujemo s postupcima predstavnika Evropske unije. Dok jedan dan u godini šalju poruke da "u Evropi nema mjesta negiranju genocida", ostala 364 dana bez problema sarađuju s onima koji taj genocid niječu. Poruke su poslane na način kao da u regiji postoje "neki lideri" koji negiraju genocid, glorificiraju ratne zločince i žele prekrajati historiju. Tako ostavljaju dojam kao da ne znaju ko su ti političari. Znaju u EU da je negiranje genocida u Srebrenici službena politika Srbije. Znaju to jer se i u unutrašnjim izvještajima koje izrađuju službe Evropske komisije redovno upozorava da se u Srbiji niječe genocid u Srebrenici, da se veličaju osuđeni ratni zločinci, da se takve angažira za predavače u vojnim akademijama, da im se objavljuju knjige. Znaju da mediji u Srbiji, čim neko pokrene pitanje odgovornosti za genocid i potrebe da se on prizna pod pravim imenom, kreću u linč.

Odnos prema genocidu u Srebrenici ne smije biti vezan uz današnje ponašanje nekih političara, nekih današnjih odnosa. Ne može neko relativizirati genocid u Srebrenici zbog izbornih reformi u BiH.

A Evropska unija je učinila posebnu grešku. Izbacila je negiranje genocida u Srebrenici iz ovogodišnjeg izvještaja o napretku Srbije. U prethodna dva izvještaja su konstatirali da se u Srbiji bez posljedica nastavlja negiranje genocida u Srebrenici. To se sada više uopće ne spominje. I to svakako ohrabruje Srbiju. Štaviše, postoje sumnje u diplomatskim krugovima da je Srbija aktivno lobirala da se ta rečenica, kao i neke druge izbace iz izvještaja i on učini pozitivnijim. Može biti da se radi o propustu službenika EU. Možda je to bilo u rukama onih koji su sugerirali da se ne čestita Božić. Možda je namjerno izbačeno. Ali, koji god bio razlog, time je EU učinila upravo ono što traži da se ne čini - relativizirala negiranje genocida. Jer u ovom slučaju čak i nazivanje događaja u Srebrenici "strašnim zločinom", "najgorim zvjerstvom", "groznim masakrom" ide prema negiranju genocida.