Nakon što je gostovanje na Face TV izazvalo različite reakcije javnosti, Dr. Aleksandra Đuran otvorenim pismom obratila se javnosti, koje prenosimo u cijelosti:
S obzirom da je moje učešće u CD-u Face TV (10.4.2020.) izazvalo dijelom neprimjerene i zlonamjerne reakcije, a moje izjave izvučene iz konteksta i krivo interpretirane od medicinski nekompetetnih osoba, obraćam se javnosti kako bih dodatno pojasnila ono što smatram da je ostalo nedorečeno, ali i da odgovorim onima koji (ne) zaslužuju odgovor:
Nekim novinarima!
Prije nego li me ponovo pokušate satanizirati i napraviti od mene zlikovca koji stigmatizira pacijente oboljele od novog koronavirusa i šalje negativan primjer mlađim kolegama, sjetite se da ste upravo vi, novinari, prenijeli priču o mladom doktoru iz Kine Li Wenliang-u koji je pokušao upozoriti i kolege i javnost da imamo novu bolest i novi virus.
Vi ste također neki dan prenijeli izjavu izvršnog direktora WHO Michael Ryan-a koji je rekao:
"Dugo vremena treba da se izgradi medicinski sistem i radna snaga zato ne bi trebalo da budu žrtvovani zbog bilo kojeg virusa. Zdravstveni sistem nisu cigle i malter, zdravstveni sistem nisu tehnologija i oprema, srce zdravstvenog sistema su njegovi radnici.“
Hvala vam na ovim informacijama, jer tako znamo da još uvijek postoje pametni i razboriti ljudi koji znaju razlučiti bitno od nebitnog, a znaju i šta je medicinska strategija.
Jeste li se možda zapitali kako bi svijet danas izgledao i da li bismo imali pandemiju svjetskih razmjera da se vlasti nisu upetljale tamo gdje im nije mjesto?
Iskreno vjerujem da bi sve izgledalo drugačije da vlasti nisu ućutkale mladog doktora Li-a i da bi se sve završilo ograničenom epidemijom koju bi Kinezi stavili pod kontrolu za 3 mjeseca.
Žao mi je što niste prenijeli vijest o smrti prvog sudskog patologa na Tajlandu koji se zarazio radeći obdukciju.
Žao mi je što niste prenijeli saznanja američkih forenzičara o tome da novi koronavirus živi u krvi umrlih, te da iz tog razloga mijenjaju svoje protokole i preporuke o obukcijama. Nove preporuke kažu da tamo gdje nema sumnje na ubistvo obdukcija nije potrebna ako je pozitivan bris na SARS–CoV-2, a tamo gdje postoji sumnja predloženi su novi protokoli obdukcija prilikom koji se uzimaju samo uzorci pluća i srca, kako bi patolozi bili što manje izloženi.
Napominjem da se ovakve preporuke daju u zemljama poput Amerike u kojoj postoje svi uslovi (neuporedivi u odnosu na BiH), po standardima za obdukcije umrlih od infektivnih bolesti. Zataškavanje istine, istorija je svjedok, mnogo puta je čovječanstvo koštalo velikih žrtava. Nikad novinari koji drže do sebe ne bi trebali bezrezervno pristajati uz vlast, ma kakva ona bila, dobra, loša, sposobna ili nesposobna! Jer zadaća novinara je da prenosi istinu ma koliko ona neugodna bila i ma koliko parala uši vlastodršcima! Promicanje istine ili autocenzura, stvar je ličnog izbora!
Političarima!
Vama, koji se, kao, bavite politikom i koji nas više od četvrt stoljeća bezuspješno vodite putem ka EU! EU je vladavina prava, zakona i standarda, koje mi patolozi primjenjujemo već odavno. Moji nalazi se, od nalaza patologa iz zemalja EU, razlikuju samo po jeziku kojim su pisani, a uslovi rada i plata za koju radim nisu ni blizu uslova i plata u EU, kao uostalom ni cjelokupno stanje u ovoj državi kojom vi upravljate!
Zašto je to tako?
Zato što sam ja sve naučeno na evropskim, međunarodnim i inim školama, kongresima i profesionalnim radionicama, u patološkim nalazima primjenila sad i odmah.
A vi ste uradili sve da ova zemlja nije ni nalik zemljama EU. U EU ne vlada tiranija, nego demokratija, progoni i pogromi su u EU prestali u prvoj polovini prošlog stoljeća, u EU nije na snazi verbalni delikt, nego sloboda govora, a za kritičko mišljenje se u EU nikoga ne satanizira. Naprotiv, konstruktivna kritika je uvijek dobro došla!
U EU licence u bilo kojoj oblasti, pa tako i u medicini, nisu medalja za hrabrost, nego dokaz stručnosti i kompetencije i ne služe kao sredstvo za političke pritiske i ucjene.
Obdukcione sale sa negativnim pritiskom su u EU standard za obavljanje biohazardnih obdukcija, a ne hir!
Ali kao što reče George Jean Nathan: “Nevolja s političarima je u tome što previše govore, premalo slušaju i uopće ne stižu da misle!”
Dobronamjerani savjeti: Slušajte struku, nabavite posebne kontejnere za maske i rukavice, jer bi ih bilo racionalno reciklirati i nađite novac za obdukcionu salu sa negativnim pritiskom za biohazardne obdukcije. Trebat će nam i u budućnosti.
Ako ova država nema dovoljno novca za medicinu i doktore, ima li bar elementarne zahvalnosti i respekta?!
Bh. javnosti, Bošnjacima, Hrvatima, Srbima, ostalima i uprkos svemu opstalim Bosancima i Hercegovcima!
Izvinjavam se ako sam vas uznemirila, nije mi to bila namjera. Samo sam htjela reći istinu. A jedina istina je da mi nemamo uslove za obdukcije umrlih od infektivnih bolesti. Ne krijemo ništa, ne učestvujemo ni u kakvim zavjerama i nismo neprijatelji ni narodu, ni pacijentima, a najmanje porodicama umrlih pacijenata.
Njemačka i Austrija imaju obdukcione sale sa negativnim pritiskom i posebnim ventilacionim sistemom, digitaliziranim sistemom (diktafonima, kamerama), kompletnu zaštitnu opremu za osoblje, sve po standardima, pa ne rade obdukcije pacijenta umrlih od COVID-19, jer one kod pozitivnih na koronavirus, sa očitim simptomima COVID-19 i radiološkom potvrdom (snimak pluća) nisu neophodne.
Bh. javnost treba da zna da mi skoro 30 godina poslije rata ne posjedujemo ni jednu obdukcionu salu urađeno po standardima za obdukcije umrlih od infektivnih bolesti. Ovakva obdukciona sala nije problem ni jedne zdravstvene ustanove, niti bilo koje patologije u BiH, ona je državni i javnozdravstveni problem!
Takve sale ne štite samo patologe, one štite i tehničare i čistačice koje na kraju sve moraju počistiti, a najvažnije je da štite okolinu, tj. ne dozvoljavaju dalje širenje virusa. Osnovni zadatak u epidemijama je spriječiti širenje zaraze, a ne širiti je dalje!
Krv i tekući sadržaj koji nastaje prilikom obdukcija umrlih od infektivnih bolesti u civiliziranim državama se ne ispušta u kanalizaciju, nego obdukcioni stolovi imaju posebne spremnike, a sadržaj istih se tretira kao svaki rizični i visoko infektivni materijal.
Obdukciona sala sa negativnim pritiskom istina košta mnogo, ali sigurno ne košta više od 150 novih limuzina, a zasigurno ne košta više od ljudskih života! Priča o obdukcijama i hajka na doktore i ostalo medicinsko osoblje je politički spin, tj. skretanje pažnje sa mnogo važnijih problema u ovoj državi. Kojih, sami donesite sud.
Protiv pandemije se bori dobrom organizacijom, adekvatnim preventivnim mjerama poput masovonog testiranja, izolacijom inficiranih bez simptoma i onih sa lakšim simptomima, te liječenjem onih čije stanje to iziskuje, a ne obdukcijama!
Želim vam svima mnogo zdravlja i sreće i da vrijeme provedeno u izolaciji, između ostalog, iskoristite razmišljajući o svemu što nas je snašlo. Voljela bih da razmislite o stvarnim ljudskim vrijednostima i da li smo mi doktori krivi za sve u ovoj državi i ovom društvu i da li smo vam zaista neprijatelji.
Kolegama,
Poštovane kolege, kao što svi znamo, specijalizacije u medicini nisu bezvezarija, postoje kako bi medicina funkcionirala na najbolji mogući način, tako što će svako profesionalno i odgovorno raditi svoj dio posla.
Nemojmo miješati operativni zahvat koji spašava ljudski život i pri kojem se operira jedan ili eventualno blok organa, sa obdukcijom koja ne spašava nikoga i pri kojoj se prepariraju, mjere, vagaju, presjecaju svi organi i uzimaju isječci iz njih.
Ni jedan hirurg nikada, u istoriji medicine, nije u jednom aktu operirao sve organe, niti su patolozi ikada koristili termokautere i aspiratore krvi. Pandemija zarazne bolesti nije rat i ne treba ništa improvizirati.
Krajnje je vrijeme, skoro 30 godina od završetka rata, da kažemo jedno veliko NE improvizaciji.
Posljedica ratnih improvizacija ima mnogo, a spomenut ću samo hepatitis. Jedan broj pacijenta, ali i doktora su u ratu zaraženi hepatitisom B i C jer nekad nije bilo vremena, a nekad nije bilo reagenasa da testiramo krv. Neki od njih danas imaju cirozu, a neki i hepatocelularni karcinom.
Znam, jer sam se nagledala takvih slučajeva ratne improvizacije. Ne možete nam vjerovati polovično. Ako vjerujete našim nalazima, morate vjerovati i našem znaju o biohazardnim obdukcijama, šta nam treba od opreme i u kakvim se uslovima rade.
I na kraju, obraćam se onima koje ništa na ovom svijet neće promijeniti, čak ni kad bi preživjeli smak svijeta, a kamoli pandemiju koronavirusa, ali ne mogu da odolim. Dakle, obraćam se hejterima na društvenim mrežama i stranačkim botovima, vama koji ste od svega što sam izrekla shvatili samo jedno. Da sam „debela baba“. Ma bravo, mozgovi!
Tačno je, ostarila sam, ali zato nisam kriva ja, nego biologija. A to što sam debela, što mi se iskrivila kičma i raste mi dioptrija, sam sama kriva. Sama sam kriva što sam izabrala ovaj poziv i dobrovoljno pristala da sjedim minimum 10 sati, svaki dan, za mikroskopom i rješavam biopsije nekim vašim poznanicimima, prijateljima, rođacima, roditeljima, kako bi na vrijeme krenuli sa kemo i raznim drugim terapijama.
Sama sam kriva što radim i dane vikenda (kad se sav normalan svijet rekreira), koji mi "by the way" nisu plaćani, iako me niko na to ne tjera. Zašto to radim? Zato što vjerujem u javno zdravstvo, vjerujem da svaki pacijent treba dobiti najtačniju i pravovremenu dijagnozu, a između ostalog i zato što sam ja najveća štela sirotinji za koju niko ne zove i ne urgira.
Zato što vjerujem da radim korisnu stvar i da je bolje to raditi nego dangubiti na društvenim mrežama! Zato što sam položila zakletvu na koju se tako često pozivate i zato što mi je stalo do pacijenta.
A nakon svega se ipak pitam, da li je vrijedilo?
