Europska agencija za lijekove (EMA) jučer je dala zeleno svjetlo za odobrenje nove vakcine protiv koronavirusa - Novavaxa.
Nakon što Europska komisija da službeno odobrenje, Novavax će biti peta vakcina protiv covida-19 koja će biti odobrena za upotrebu u Europskoj uniji.
Europska unija je već potpisala ugovor o kupnji do 200 miliona doza te vakcine.
I Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) prošle je sedmice ovoj vakcini, koju proizvode američka tvrtka Novavax i indijski Institut Serum, dala odobrenje za hitnu upotrebu, piše Index.
Različita je od svih dosad odobrenih vakcina u EU
Ono što je posebno zanimljivo je da se radi o vakcini koja je različito od svih dosad odobrenih vakcina. Naime, ne radi se ni o vektorskoj vakcini (kao što je primjerice AstraZenecina) ni o vakcini koja se temelji na mRNA tehnologiji (kao što su Pfizerove i Modernine), nego o tzv. proteinskoj vakcini.
Novavaxova proteinska vakcina pokazala je učinkovitost od 90.4 posto na kliničkim istraživanjima koja su se provodila na oko 30 hiljada ispitanika u SAD-u i Meksiku, piše Deutsche Welle.
U čemu je razlika u odnosu na dosadašnje vakcine?
Novavax koristi sličnu tehnologiju kao vakcine za hepatitis B i hripavac, koja se ne moraju skladištiti na izrazito niskim temperaturama. To bi mu moglo dati logističku prednost, osobito u regijama s manje razvijenom infrastrukturom.
Proteinske vakcine ciljaju protein S, koji koronavirusu služi da se veže za stanice i uđe u njih. Kada uđe u stanice, virus se replicira i širi po organizmu.
Infekcija potiče odbrambeni sistem organizma da razvija protutijela koja će blokirati virus. Vakcina na temelju proteina S potaknut će odgovor odbrambenog sistema a da pritom neće uzrokovati infekciju budući da sadrži samo protein S, a ne i cijeli virus.
Naučnici u laboratoriju izdvajaju dio virusnog genskog koda koji služi za proizvodnju proteina S. Taj dio koda ubacuju u tzv. plazmid, malu kružnu molekulu DNA kakvu uobičajeno imaju bakterije kao poseban dodatak osnovnoj DNA. Bakterije, čak i ako pripadaju sasvim različitim vrstama, preko takvih plazmida mogu međusobno izmjenjivati određena korisna svojstva, kao što je primjerice rezistencija na antibiotike.
Plazmid s umetkom koda za protein S naziva se rekombinantnom DNA jer kombinira različite segmente DNA. Plazmid će segment zadužen za kodiranje proteina S transportirati u bakulovirus, koji u prirodi inficira kukce i nije opasan za ljude.
Kako su naučnici došli do proteinske vakcine?
Naučnici su u laboratoriju pripremili stanice koje će postati minijaturne tvornice proteina S. Bakulovirus ulazi u njih i počinje replicirati tako da će nastati mnoge identične kopije proteina S. Naučnici su konačno izdvojili protein S iz mješavine, pročistili ga, prikupili ga u velikim količinama i konačno ga ubacili u vakcinu. Takva vakcina proizvodi se s adjuvansom, odnosno pojačivačem koji potiče jači imunosni odgovor organizma.
Kad se vakcina ubrizga u tijelo, imunološki sistem detektira protein šiljak, koji potiče stvaranje antitijelakoja ga mogu identificirati i vezati se za njega.
Imunološki sistem reagira na vakcinu i pamti protein S, pa će tijelo, kad se susretne s cijelim virusom SARS-CoV-2, početi stvarati nova antitijela za suzbijanje virusa. Ova vrsta pamćenja omogućuje da se vakcinom stvori dugotrajnija zaštita od bolesti.
