Fudbalska reprezentacija BiH za 24 dana igrat će prvu utakmicu baraža za Evropsko prvenstvo čije je održavanje svakako upitno zbog korona virusa.
Selekcija tokom mandata Roberta Prosinečkog u dvije godine izgledala je dijametralno različito, u prvoj smo dostigli viši rang u Ligi nacija i kroz to takmičenje izborili nastup u baražu, druga je bila katastrofalna i pokazala da Prosinečki nije imao nijedan kredibilan razlog, osim što je bio igračka legenda, da vodi reprezentaciju BiH.
To su naknadno shvatili i u Nogometnom savezu BiH, pa su ne želeći ništa prepustiiti slučaju, budući da je ulog ogroman i da bi Savez plasmanom na Euro inkasirao oko devet miliona eura, Prosinečkog otjerali. Kao da nikada nije ni postojao čovjek.
Na klupu reprezentacije sjeo je najtrofejniji bh. trener, tiha patnja sportske javnosti već decenijama Duško Bajević. On je, podsjetimo i sam doprinio da na klupu sjedne Prosinečki, a ne Amar Osim, zbog čega je vjerovatno narušio dugogodišnje dobre odnose sa Ivicom Osimom koji je jedini smatrao da je Amar bolje rješenje od Mehe Kodre (u prvom krugu). Na kraju ni prvi ni drugi nisu sjeli na selektorsku klupu, već kandidat iz drugog plana Prosinečki.
Kada je sve krenulo po zlu, ali sa šansom da se ipak stvari poprave, Bajević je napravio mudar potez i u trenutku kada ništa ne može izgubiti konačno prihvatio da bude spasilac. Ne treba napominjati da je prethodno odbijao užarenu klupu, baš kao i Vahid Halilhodžić - iz vrlo razumljivih razloga.
Angažirao je Bajević i mnogobrojan stručni štab koji je vrlo ozbiljno prionuo na posao, posjećujući naše reprezenativce širom Evrope, no kako se približava vrijeme odigravanja prve utakmice sa Sjevernom Irskom (26. mart) tako je situacija oko igračkog kadra sve dramatičnija.
Danas je naime Arsenal objavio da će se povrijeđeni Sead Kolašinac na teren vratiti tek krajem marta pa je on definitivno otpao za baraž. Posebno je zanimljiv slučaj Senada Lulića, oko kojeg se dugo vodila fama i kojeg je Bajević jedva privolio da se vrati u reprezentaciju. Njegov oporavak se odužio pa je veliki upitnik iznad glave, da će i ako se mogne odazvati, vaznjak Lazia biti rovit.
Treći igrač za kojeg se ne zna hoće li moći nastupiti je Milanov Rade Krunić koji ne igra duže vrijeme, a fudbalom bi se nakon rekonvalescencije trebao početi baviti za 15-tak dana. Međutim, od pomenutih igrača on je najbliži da bi mogao biti spreman.
Pridodajući tome da je Miralem Pjanić prilično iscijeđen (odigrao već preko 30 utakmica a tek je prošlo malo više od pola sezone), da je Muhamed Bešić češće u kinu ili na kuglanju nego što igra utakmice, da je odbrana preporozna... pitanje je da li je Bajeviću možda bilo bolje da nije preuzimao selekciju koja se u posljednjih nekoliko utakmica prilično kompromitirala.
Ako još imamo u vidu da smo samo jednom u svojoj historiji dobili dvije važne utakmice u nekoliko dana, bilo je to prije tačno 11 godina tokom mandata Ćire Blaževića kada smo galvanizirani savladali Belgiju u Genku 4:2 i u Zenici 2:1, jasno je da je pred bh. fudbalskom reprezentacijom pretežak posao. Ponajviše u mentalnom smislu.
Valja dobiti Sjevernu Irsku, pa nekoliko dana kasnije i bolju selekciju (Slovčka ili Irska).
